U sklopu obilježavanja 35. obljetnice stradanja Vukovara, članovi 148. brigade Hrvatske vojske i njihovi suputnici iz Zagreba posjetili su u subotu, 7. studenoga 2026., grad heroj. Tijekom cjelodnevnog programa obišli su najvažnija mjesta sjećanja na Domovinski rat, od Ovčare i Veleprometa do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, Trpinjske ceste i Bogdanovaca.
Središnji dio obilježavanja održan je u 13 sati na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, gdje su sudionici položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile.
Posebno mjesto u programu imalo je i primanje Vukovarskog svjetla mira, simbola sjećanja i povezanosti Vukovara sa Zagrebom.
Milan Zanoški: „Na Vukovar treba misliti cijelu godinu“
O značaju povezivanja Zagreba i Vukovara govorio je Milan Zanoški, tajnik Kluba veterana 148. brigade Hrvatske vojske i Zagrebačkog Trnja.
Objasnio je kako se Vukovarsko svjetlo mira prenosi u Zagreb, gdje se na središnjem obilježavanju pali velika svijeća. Svjetlosnom instalacijom od lampiona ispisuje se ime grada Vukovara i oblikuje veliki križ.
-Vukovarsko svjetlo mira ovdje je primilo naše dijete, naša budućnost, a u Zagrebu će ga nositi jedan od vukovarskih stradalnika, u pratnji djece. Želimo pokazati da budućnost pripada generacijama koje dolaze poslije nas- istaknuo je Zanoški.
Naglasio je kako je cilj povezati Vukovar sa stanovnicima Zagreba i podsjetiti ih da Vukovar nije daleko te da sjećanje na njegovu žrtvu ne smije biti ograničeno samo na jedan dan u godini.
-Na Vukovar treba misliti cijelu godinu, a ne samo taj jedan dan u godini- poručio je.
Dodao je kako se u obilježavanje uključuju učenici i učenice zagrebačkih osnovnih i srednjih škola, a posebno je istaknuo simboliku Vukovarske ulice u Zagrebu. Ondje se 17. studenoga, u večernjim satima, s obje strane ulice postavlja oko tisuću lampiona.
Marijana Ljubić: Sjećanja na prve vukovarske obitelji koje su zbrinjavali u Zagrebu
Među sudionicima posjeta bila je i Marijana Ljubić iz Zagreba, koja je s Vukovarom povezana još od početka Domovinskog rata. Radila je u Domu umirovljenika Trnje, gdje su tijekom rata zbrinjavali prve Vukovarce koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove.
-Za vrijeme Domovinskog rata zbrinjavali smo prve Vukovarce. To su bile žene i djeca koji su se vraćali s mora, ali više nisu mogli doći u Vukovar. Mi smo ih u domu umirovljenika prihvatili i proživljavali s njima svu njihovu tugu i nesreću- prisjetila se Ljubić.
Zajedno s ostalim zaposlenicima i korisnicima doma sudjelovala je u pružanju pomoći, organiziranju misa i molitvi te pružanju podrške ljudima koji su iza sebe ostavili svoje domove, obitelji i dotadašnje živote.
Posebno se prisjetila neizvjesnosti u kojoj su živjele obitelji, čekajući bilo kakvu vijest o svojim najbližima.
-Svakoga dana čekali su telefonske pozive, zvali prijatelje i rodbinu, nadajući se da će saznati nešto o onima za koje nisu znali gdje su. Najteže je bilo čekati i ne znati hoćeš li ikada više vidjeti svoga muža, sestru ili brata- rekla je.
Istaknula je kako je pomoć prognanim Vukovarcima obuhvaćala socijalnu, psihološku i medicinsku skrb, a cijeli tim bio je uključen u njihovo zbrinjavanje.
Zoran Brekalo: „Moja majka je nestala. Za nju još nemamo grob“
Svoje svjedočanstvo podijelio je i Zoran Brekalo, podrijetlom iz Borova Naselja, koji danas živi u Zagrebu. U Vukovar je došao s članovima 148. brigade, a i sam je sudionik Domovinskog rata. Prisjećajući se ratnih dana, istaknuo je kako je obrana Vukovara bila iznimno teška, a posebno se prisjetio borbi na Trpinjskoj cesti i uništavanja neprijateljskih tenkova.
-Bilo je krvavo. Upravo zato što je bilo toliko teško i što je Vukovar podnio tako veliku žrtvu, 148. brigada svake godine organizira dolazak i poklon toj žrtvi. Ona je neizmjerna i zaslužuje da se ne zaboravi- rekao je Brekalo.
Govoreći o najtežim trenucima, izdvojio je Trpinjsku cestu i obranu od tenkova, naglašavajući ulogu Blage Zadre i njegovih suboraca.
No, njegova osobna obiteljska priča daje dodatnu težinu njegovu dolasku u grad.
-Meni je mama nestala. Zarobljena je u Komercu, mučena je u Borovu Selu, bačena je u Dunav i nema groba- rekao je Brekalo.
Nada se kako će se pitanje nestalih osoba jednoga dana ipak riješiti.
Sjećanje koje ne prestaje
Posjet Vukovaru članova 148. brigade i njihovih suputnika iz Zagreba još je jednom pokazao koliko su snažne veze između dvaju gradova te koliko osobna svjedočanstva čuvaju sjećanje na Domovinski rat.
Poruka sudionika bila je zajednička: Vukovar se ne smije zaboraviti, a sjećanje na njegove žrtve mora živjeti tijekom cijele godine.
