Na mjestu nekadašnje ratne bolnice i skloništa Borovo Commerce danas su se ponovno okupili oni koji pamte posljednje dane obrane Borova naselja. Među njima je i Milan Šebalj, branitelj koji je 1991. bio ondje i koji još uvijek traga za nestalim suborcem.
Na mjestu na kojem su prije 35 godina posljednji branitelji Borova naselja vodili borbu za opstanak, a tisuće civila, žena, djece i ranjenika tražile spas u skloništu, danas su se ponovno okupili članovi obitelji stradalih, branitelji, predstavnici institucija i građani. Kod ostataka nekadašnjeg Borovo Commercea, ratne bolnice i skloništa, održan je središnji komemorativni program „Žrtva Borova naselja za Domovinu“, kojim se prisjećamo teških i tragičnih događaja iz studenoga 1991. godine.
Borovo naselje bilo je posljednji dio Vukovara u kojem se obrana nastavila i nakon sloma obrane središta grada 18. studenoga. Dan poslije, 19. studenoga 1991., pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi okupirali su Borovo naselje, a među najtragičnijim mjestima tog dana bio je upravo Borovo Commerce.
SKLONIŠTE ZA TISUĆE, RATNA BOLNICA ZA RANJENIKE
Tijekom gotovo tromjesečne opsade Vukovara, skladišni prostori Borovo Commercea pretvoreni su u sklonište i pričuvnu ratnu bolnicu. Ondje su utočište pronašli brojni civili, žene i djeca, a zbrinjavani su i ranjenici, često u iznimno teškim uvjetima, bez dovoljno medicinske opreme i lijekova.
U posljednjim danima obrane, Borovo Commerce postao je jedno od posljednjih utočišta za velik broj ljudi. Prema podacima vukovarskih stradalničkih udruga, u trenutku okupacije u tom prostoru nalazile su se stotine ranjenika i civila. Nakon ulaska agresorskih snaga uslijedila su odvođenja, zlostavljanja i ubojstva.
Na sam dan okupacije Borova naselja ubijena je 51 osoba, dok je tijekom gotovo tri mjeseca opsade u toj gradskoj četvrti poginulo ukupno 176 hrvatskih branitelja i civila. Posebno teško stradali su ranjenici i zatočenici odvedeni iz Borovo Commercea, njih 115, koji su ubijeni, a sudbina brojnih odvedenih i danas je predmet traganja za istinom.
„PREDALI SMO SE DA SPASIMO ŽENE, DJECU I CIVILE“
Među onima koji su se danas vratili na mjesto svojih najtežih ratnih uspomena je i Milan Šebalj, hrvatski branitelj koji je 19. studenoga 1991. bio u Borovu naselju. Njegovo svjedočanstvo podsjeća na dramatične okolnosti u kojima su branitelji bili prisiljeni donositi odluke o kojima je ovisio život tisuća ljudi.

Borovo Commerce, prisjeća se Šebalj, bio je zapaljen i teško oštećen napadima, a prijetila je i opasnost od urušavanja. U međuvremenu su se branitelji povlačili s položaja, a njihovi zapovjednici pokušavali pregovarati o uvjetima predaje.
Prema njegovu svjedočenju, braniteljima je postavljen ultimatum – predaja do određenog vremena, uz prijetnju da će u protivnom žene, djeca i civili koji su se nalazili u podrumima i Borovo Commerceu biti ostavljeni da izgore.
– Mi smo bili prisiljeni predati se kako bismo spasili žene, djecu, civile i ranjenike koji su bili ovdje – prisjetio se Šebalj, opisujući odluku koja je, kako kaže, donesena u okolnostima bez izbora.
Posljednje borbe vodili su još tijekom toga dana, povlačeći se s položaja prema obučari, gdje su se na kraju predali. Tek nakon zarobljavanja, kaže, postali su svjesni kakve su ih snage dočekale.
„TEK SMO TADA SHVATILI PROTIV KOGA SMO RATOVALI“
Šebalj se prisjeća da je među onima koji su ih zarobili bilo malo pripadnika regularne vojske, dok su većinu činili pripadnici različitih paravojnih i srpskih ekstremističkih skupina.
Slika zarobljenika, kaže, bila je zastrašujuća – ljudi u uniformama, s bradama, šajkačama i noževima, prizor koji je, kako opisuje, podsjećao na filmske scene. Tek tada, govori, postalo je jasno s kim su se tijekom gotovo tri mjeseca borili i tko je napadao njihove položaje.
Nakon predaje slijedilo je zarobljeništvo i odvođenje u Srbiju. Šebalj je preživio dva logora, a o razmjerima stradanja i onome što se događalo nakon pada Borova naselja saznao je tek po izlasku iz zatočeništva.
35 GODINA KASNIJE – JOŠ UVIJEK SE TRAŽE NESTALI
Posebno bolna uspomena za Šebalja i danas je njegov suborac Matičić Mirabel, koji je tijekom borbi bio ranjen u nogu. Nakon predaje Borova naselja izgubio mu se svaki trag.
– Od tada, od 19. studenoga do danas, nemamo nikakvu informaciju o njemu – kaže Šebalj, koji se nada da će nova istraživanja i iskapanja na različitim lokacijama u Slavoniji napokon donijeti odgovore obiteljima i suborcima nestalih.
Sjećanje, kaže, s godinama ne postaje lakše. Naprotiv, emocije su sve teže jer preživjeli branitelji stare, a njihovih suboraca sve je manje.
– Okrenete se oko sebe i vidite da onoga koji je bio prošle godine više nema. Vidite nestale, vidite sve što se događalo. Mi smo preživjeli logore – govori Šebalj.
SJEĆANJE KOJE NE SMIJE PRESTATI
Današnje obilježavanje „Žrtve Borova naselja za Domovinu“ još je jedno podsjećanje da Vukovar nije pao u jednom danu i da su se posljednje borbe, otpor i stradanje nastavili i nakon 18. studenoga 1991. godine.
Borovo naselje ostaje simbol posljednje obrane, ali i tragedije civila, ranjenika i branitelja koji su, suočeni s bezizlaznom situacijom, pokušavali spasiti živote onih koji su se nalazili u skloništima.
Na ruševinama Borovo Commercea danas su položeni vijenci, zapaljene svijeće i izgovorene molitve. No, za obitelji nestalih i preživjele branitelje, sjećanje nije samo obilježavanje obljetnice. Ono je i dalje potraga za istinom, za posmrtnim ostacima, za odgovorima koji se čekaju 35 godina.
Dok god postoje oni koji mogu svjedočiti, njihova priča ostaje obveza – da se ne zaboravi što se dogodilo u Borovu naselju, ali i da se nikada ne prestane tragati za onima koji se nisu vratili.


