Čovječnost usred ratnog stradanja

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -


U Vukovaru predstavljene knjige „Smrt čovječnosti – Vukovarska Ovčara“ i „Čuvarice čovječnosti“

U Rodnoj kući Lavoslava Ružičke u Vukovaru predstavljene su knjige „Smrt čovječnosti – Vukovarska Ovčara 1991.“ prof. dr. sc. Veljka Đorđevića i „Čuvarice čovječnosti – svjedočanstva medicinskih djelatnica iz Domovinskog rata“ prof. dr. sc. Marijane Braš. Predstavljanje je održano 16. studenoga, u sklopu službenog programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, a organizirala ga je Udruga braniteljica Domovinskog rata Republike Hrvatske.

Dva izdanja otvorila su različite, ali povezane poglede na Domovinski rat. Prva knjiga govori o Ovčari, ratnom zločinu i posljedicama gubitka čovječnosti. Druga donosi svjedočanstva žena koje su u ratnim okolnostima spašavale živote, pomagale ranjenima i nastojale sačuvati ljudsko dostojanstvo. Zajednička im je poruka da se istina o stradanju mora čuvati, ali i da čovječnost ne smije nestati ni u najtežim okolnostima.

Uz autore, o važnosti knjiga, svjedočanstava i očuvanja sjećanja govorili su predsjednica Udruge braniteljica Domovinskog rata Republike Hrvatske Svjetlana Dželalija-Kovačić i predsjednik Gradskog vijeća Grada Vukovara Goran Bendra.


Ovčara kao opomena budućim generacijama

Prof. dr. sc. Veljko Đorđević, psihijatar i sveučilišni profesor, knjigu „Smrt čovječnosti – Vukovarska Ovčara 1991.“ napisao je nadahnut tragedijom Ovčare i sudbinama ljudi povezanih s vukovarskom ratnom bolnicom. Riječ je o romanu koji kroz osobne sudbine otvara pitanja ljudske patnje, traume, oprosta i mogućnosti očuvanja čovječnosti u ratnim okolnostima.

Đorđević je govorio o svojem dugogodišnjem odnosu prema Vukovaru. Iako je nakon rata mnogo puta dolazio u grad, na Ovčaru se nije mogao odvažiti otići sve do 2025. godine, uoči Kolone sjećanja. Posjet tom mjestu snažno ga je potresao. Prizori, tišina i hladnoća ostavili su na njega dubok dojam, a iskustvo je potaknulo razmišljanje o ljudskom životu, odgovornosti i onome što ostavljamo budućim generacijama.

Istaknuo je kako čovjekov život ne bi trebao biti usmjeren samo na osobni uspjeh. Važno je ostaviti trag koji će drugima biti upozorenje, putokaz i podsjetnik na vrijednost ljudskosti. Upravo je to bila jedna od polaznih misli njegova književnog rada.

Govoreći o projektu „Pobjeda čovječnosti“, Đorđević je povezao knjigu s istoimenom likovnom izložbom. Izložba je obuhvatila 40 akrilnih slika, a njezina je poruka, kao i poruka knjige, usmjerena protiv zaborava i ravnodušnosti. Upozorio je na opasnost gubitka ljudskosti te istaknuo važnost promicanja mira, razumijevanja i medicine usmjerene prema čovjeku.

Posebno je naglasio da se o teškim ratnim iskustvima mora govoriti s poštovanjem prema žrtvama i empatijom prema onima koji ih nose. Takva svjedočanstva mogu biti bolna, ali imaju važnu ulogu u stvaranju poruke za nove generacije.


Dvadeset i jedna žena sačuvala je svoja svjedočanstva

Druga predstavljena knjiga, „Čuvarice čovječnosti – svjedočanstva medicinskih djelatnica iz Domovinskog rata“, autorice prof. dr. sc. Marijane Braš, donijela je priče 21 žene iz različitih dijelova Hrvatske. Među njima su zdravstvene djelatnice različitih struka, ali i hrvatske braniteljice koje su sudjelovale u obrani svojih domova i zajednica.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Knjiga je nastala iz potrebe da se zabilježe iskustva žena koje su tijekom Domovinskog rata pomagale drugima, liječile ranjenike, sudjelovale u zdravstvenoj skrbi i prolazile vlastite traume. Njihove priče ne završavaju završetkom rata. Govore i o životu nakon ratnih godina, profesionalnom radu, obiteljima i nastavku pomaganja zajednici.

Marijana Braš istaknula je kako je cilj bio zabilježiti što su te žene proživjele, zašto su odabrale svoja zanimanja, kako su radile u ratnim okolnostima i čime se bave danas. Neke su svoja iskustva zapisale, dok je drugima bilo teško govoriti pred kamerama. Trauma je za dio sudionica i dalje bila prepreka javnom svjedočenju, pa su njihova iskustva zabilježena i drugim načinima.

Uz knjigu je nastao i dokumentarni film „Čuvarice čovječnosti“, koji dodatno čuva njihove priče i približava ih javnosti.

Braš je naglasila kako te žene nisu važne samo zbog onoga što su učinile tijekom rata. Njihova snaga vidljiva je i u svemu što su nastavile raditi nakon njega. U središtu njihova djelovanja ostali su briga za druge, suosjećanje i poštovanje ljudskog dostojanstva.

Poruku knjige sažela je u potrebi da se „sačuva čovjek u čovjeku“. Smatrala je važnim da mladi naraštaji iz tih svjedočanstava prepoznaju vrijednost hrabrosti, suosjećanja i ljubavi prema drugom čovjeku. U vremenu u kojem se često govori o podjelama, takve priče podsjećaju da čovječnost mora ostati temelj svakog društva.


Ideja koja je prerasla u dvije knjige

O nastanku projekta i njegovoj važnosti govorila je Svjetlana Dželalija-Kovačić, predsjednica Udruge braniteljica Domovinskog rata Republike Hrvatske, koja je organizirala predstavljanje.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Objasnila je kako su pripreme i dogovori trajali približno godinu dana. Polazište je bila želja da se iskustva i svjedočanstva zabilježe, snime i sačuvaju za budućnost. Važno je, istaknula je, ostaviti dokumentirani trag kako bi se sačuvala sjećanja i spriječilo iskrivljavanje povijesnih činjenica.

Prvotna je zamisao bila objediniti materijale u jednoj knjizi. Koncept je predviđao simboličnu bijelu prvu i crnu posljednju stranicu, uz imena poginulih iz vukovarske bolnice ispisana zlatnim slovima. No, količina prikupljenog materijala i širina tema dovele su do toga da su nastale dvije zasebne knjige.

Dželalija-Kovačić posebno je istaknula važnost svjedočanstava zdravstvenih djelatnica koje su u ratnim uvjetima liječile ranjenike, previjale rane i sudjelovale u spašavanju života. Smatrala je da njihov doprinos zaslužuje veću pozornost javnosti te da se o njemu mora govoriti i izvan obljetničkih dana.

Osvrnula se i na odluku da djelatnici vukovarske ratne bolnice sudjeluju u predvođenju Kolone sjećanja 2026. godine. Ocijenila je to važnim priznanjem ljudima koji su tijekom opsade grada, uz hrvatske branitelje, nosili velik teret obrane i skrbi za ranjenike i civile.

Udruga je, prema njezinim riječima, nastojala pridonijeti i dolasku liječnika iz različitih dijelova Hrvatske na obilježavanje Dana sjećanja. U tom je kontekstu zahvalila institucijama koje su pomogle u organizaciji njihova dolaska i smještaja.


Čovječnost kao trajna vrijednost Vukovara

Predsjednik Gradskog vijeća Grada Vukovara Goran Bendra istaknuo je važnost kulturnih, obrazovnih i drugih sadržaja koji se organiziraju uoči Dana sjećanja. Takvi događaji, naglasio je, pridonose očuvanju istine o Domovinskom ratu i približavaju je različitim generacijama.

Posebno je pozdravio što su predstavljene knjige posvećene ženama, zdravstvenim djelatnicama i braniteljicama koje su dale doprinos obrani Vukovara i spašavanju ljudskih života. Smatra važnim govoriti o ljudima koji su, unatoč ratnim okolnostima, nastojali pomoći svakome kome je pomoć bila potrebna.

U tom je kontekstu istaknuo i ulogu vukovarske ratne bolnice.
– Ona je tijekom najtežih dana bila mjesto liječenja i spašavanja života, a njezini su djelatnici pomagali ranjenima i bolesnima bez obzira na to na kojoj su se strani nalazili – rekao je Bendra, dodajući kako takav odnos prema čovjeku, poručio je, predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti koje treba pamtiti.

Bendra je podsjetio da su nakon pada Vukovara uslijedili zločini i stradanja koja su ostavila duboke posljedice. Upravo zato, smatrao je, svjedočanstva i knjige poput predstavljenih imaju posebnu važnost. Ona čuvaju sjećanje na žrtve, ali i na ljude koji su u ratnom vremenu pokazali što znači ostati čovjek.

Predstavljanje dviju knjiga, dokumentarnog filma „Čuvarice čovječnosti“ i likovnog projekta „Pobjeda čovječnosti“ tako je povezalo književnost, dokumentarno svjedočenje i umjetnost. Dvije knjige ponudile su različite perspektive, ali su otvorile isto pitanje, što se događa s čovjekom kada se suoči s ratom i koliko je važno sačuvati ljudskost kada su njezine vrijednosti najugroženije.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Predstavljanje u Rodnoj kući Lavoslava Ružičke održano je u sklopu službenog programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, uoči 35. obljetnice stradanja grada. Kroz priče o žrtvama Ovčare i svjedočanstva žena koje su u najtežim ratnim okolnostima spašavale živote, poslana je snažna poruka o važnosti čuvanja istine i dostojanstva svake ljudske žrtve. Jer sjećanje nije samo pogled u prošlost, nego i odgovornost prema budućim generacijama, da znaju što se dogodilo, prepoznaju vrijednost čovječnosti i ne dopuste da se takva stradanja ikada ponove.

- Oglas -

Posljednje objavljeno

- HRV Oglas -spot_img
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Povezani članci

- Advertisement -spot_img