Foto: Valerija Lozančić
U Gradskoj knjižnici Vukovar predstavljena knjiga koja prvi put na hrvatskom jeziku donosi Andrićev tekst o povijesti hrvatske književnosti iz 1902. godine.
Nikola Andrić, Vukovarac koji je svojim djelovanjem ostavio dubok trag u hrvatskoj književnosti, kazalištu, jezikoslovlju i izdavaštvu, ponovno je u središtu kulturnog interesa. U Gradskoj knjižnici Vukovar predstavljena je knjiga „Nikola Andrić: doprinos povijesti književnosti” autorice Anice Bilić u organizaciji Ogranka Matice hrvatske Vukovar i Gradske knjižnice Vukovar, a u sklopu Dana Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Prvi put na hrvatskom jeziku
Središnji dio knjige čini Andrićev tekst o povijesti hrvatske književnosti, objavljen 1902. godine u monografiji Austro-Ugarska Monarhija u riječi i slici. Napisan na njemačkom jeziku i goticom, desetljećima je bio gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti, a zahvaljujući istraživanju i radu Anice Bilić sada je prvi put dostupan u hrvatskom prijevodu.
„Taj članak odnosi se na povijest hrvatske književnosti, od srednjovjekovlja pa do početka 20. stoljeća. Posebno je značajno što Andrić promatra po čemu je hrvatska književnost izašla iz nacionalnih okvira i bila važna za cijelu Europu”, istaknula je autorica.
U svom tekstu Andrić posebno izdvaja hrvatsko glagoljaštvo i ilirski pokret, odnosno povijesne trenutke u kojima je hrvatska književnost svojim djelovanjem nadilazila nacionalne granice. Njegov pristup i način povezivanja različitih književnih sredina posebno je vrijedan, smatra Vlasta Novinc, koja je govorila o knjizi i njezinu značaju.
„Do tada su povijesti književnosti bile uglavnom pozitivističke, prikupljali su se podaci, a on je donio i neku vrstu sinteze. Povezao je različite regije i rekao da se povijest hrvatske književnosti ne može zamisliti bez Dalmacije i ostalih hrvatskih krajeva. Napravio je jednu sintezu hrvatskih književnosti”, istaknula je Novinc.
Književnik, prevoditelj, kazališni djelatnik i leksikograf
Nikola Andrić bio je iznimno svestrana stvaralačka osobnost. Studirao je u Beču i na pariškoj Sorboni, bio profesor hrvatskog i francuskog jezika i književnosti, poliglot, književnik, prevoditelj, leksikograf, urednik i putopisac. Obnašao je dužnost intendanta i dramaturga Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu te sudjelovao u osnivanju Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku.
Posebno je značajan njegov izdavački rad. Pokrenuo je Zabavnu biblioteku, u kojoj je od 1913. do 1941. godine objavljeno između 400 i 500 knjiga. Zalagao se za kvalitetu prijevoda i inzistirao na prevođenju književnih djela s izvornog jezika, a ne posredovanjem preko njemačkog jezika.
„Kao urednik inzistirao je na tome da se s izvornog jezika prevode književna djela, a sam je preveo pedesetak romana i još za kazališne potrebe prevodio dramska djela. Tako da je on sam preveo stotinjak djela”, naglasila je Anica Bilić.
Andrićev doprinos hrvatskom jeziku vidljiv je i u leksikografskim izdanjima. Među ostalim, ostavio je prvi slikovni rječnik „Što je što u hrvatskom jeziku” i jezični savjetnik „Branič jezika hrvatskoga”.
Vrijednost kulturne memorije
Knjiga uz prijevod izvornog teksta donosi autoričinu interpretaciju u svjetlu suvremenih teorijskih pogleda na književnu povijest te sintetski prikaz Andrićeva života i rada. Njezina je vrijednost i u ponovnom skretanju pozornosti na osobu čiji je doprinos hrvatskoj kulturi danas nedovoljno poznat široj javnosti.
„Kad kažete Nikola Andrić, onda često nastane neugodna tišina – čime se taj čovjek bavio? Bavio se svime. Bio je kulturni djelatnik par excellence. Povezao je ove naše male lokalne prostore s cijelom Europom i stvorio kulturnu klimu koja bi nam trebala biti smjerokaz”, poručila je Vlasta Novinc.
Anica Bilić posebno je izdvojila i zanimljivost iz Andrićeva teksta o Reimskom evanđelistaru, odnosno krunidbenoj knjizi pisanoj hrvatskom uglatom glagoljicom u Pragu 1395. godine. Knjiga je poslije dospjela u Francusku, gdje su na njoj francuski kraljevi polagali ruke prilikom prisege.
Nakladnik knjige je Ogranak Matice hrvatske Vukovar, a njezino predstavljanje još je jedan doprinos očuvanju književne i kulturne baštine te podsjetnik na znamenite ljude čiji su rad i postignuća važan dio hrvatskog identiteta.
