Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca kod masovne grobnice Ogledala iz Drugog svjetskog rata, na spomen obilježju Suho polje, kod masovne grobnice Kupreško polje i kod Spomenika vukovarskim braniteljima. Vijence su položila izaslanstva brojnih braniteljskih udruga, hrvatskih političkih stranaka, općinskih, županijskih i federalnih vlasti te izaslanstvo Općine Kupres i Grada Vukovara na čelu s gradonačelnikom Ivanom Penavom.
Nakon okupacije Vukovara 130 pripadnika 204. Vukovarske brigade sudjelovalo je u obrani Kupresa. Na mjestu gdje se danas nalazi Spomenik vukovarskim braniteljima njih 15 izgubilo je svoje živote, a njihova su imena zlatnim slovima upisana u povijest stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Na tom mjestu poginuli su: Kiš Dražen, Marjanović Zdenko, Lohajner Franko, Zmajlović Kruno, Mađarević Šime, Berton Milan, Zadro Robert, Marić Andrija, Mihalić Denis, Špišić Ivica, Brkan Ante, Pamula Marek, Ogorodinkov Leon, Šapinov Vasil i Bandanev Gait.
Preživjeli branitelji Zvonimir Kološnjaj Roda, Zoran Sablić, Željko Čorak i Vinko Mažar kao glavni faktor pada Kupresa i Kupreške visoravni te tragične smrti naših branitelja ističu faktor iznenađenja zbog lošeg vremena ali i manjak adekvatnog naoružanja.
Vinko Mažar: Na Kupres smo došli kao veterani Vukovara
- Na kupres smo došli iz Rakitija. To je bila brigada o kojoj se malo priča i malo zna. Došli smo kao veterani Vukovara. Nalazio sam se u jednom selu nedaleko od spomenika. Osobno sam vidio događanja i pogibiju naših prijatelja. Srećom sam ostao živ i netaknut što se tiče ranjavanja ali sam zadobio smrzotine. Do Šuice sam se preko planine i kroz njihove linije probijao dva dana. Vrijeme prolaz, a sjećanja polako blijede. Baš zbog toga smo postavili ovaj spomenik i doveli do konačnog izgleda uz pomoć sredstava koja nam je donirao gradonačelnik Penava – rekao je Mažar.
Željko Čorak: Ne znam je li bilo gore u Vukovaru ili 10. travnja na Kupresu
- Na ovo smo područje došli sedam dana prije ovih tragičnih događaja. Borbe su ovdje bile izrazito teške. Ne znam je li bilo gore u Vukovaru ili 10. travnja na Kupresu. Kad smo naletjeli na tenkove nalazio sam se u prvom autu s pokojnim Andrijom Marićem. Prva granata je nas pogodila, dvojica smo ostali živi i teško ranjeni. Pokojni Robert Zadro nalazio se iza nas. Tenkovi su nas ovdje rasturili. Nakon 25 godina imam osjećaj kao da je jučer bilo – kaže Čorak.
Zvonimir Kološnjaj Roda: Preko veze sam čuo da su dečki izginuli
- U Kupres nismo mogli jer nismo imali oklopnih sredstava. 7. travnja došli smo na Malovan kako bi osigurali liniju obrane, a dva dana kasnije s grupom ljudi zauzeo sam selo Rilić. 10. travnja spustila se magla, počeo je padati snijeg. Zbog lošeg vremena napad nismo očekivali jer sam ja ovom cestom prošao oko 7 sati ujutro. Kad sam se vraćao oko 10 sati tenkovi su bili kod benzinske pumpe, pred nama. Preko veze sam čuo da su dečki izginuli. Vratio sam se na farmu Rilić u koju je neprijatelj već počeo ulaziti. Sreo sam branitelja Jazvića i još jednog branitelja Kupresa. Probili smo se do Šuice. Tad sam izvukao više od 300 ljudi – rekao je Kološnjaj.
Zoran Sablić: Napad nas je sve iznenadio, zbog toga je bilo puno žrtava
- Zbog lošeg vremena, magle i snijega neprijatelj nas je iznenadio. Nismo očekivali napad i zbog toga je bilo puno žrtava. Kad su nas napali nalazio sam se u Malovanu i vidio kolonu tenkova i pješadije, ali bez pravog naoružanja tenkovima jednostavno nismo im mogli ništa. Uz to stalno su nas gađali minobacačima. Nemoguće je bilo opstati i povlačenje je bilo jedino rješenje – kazao je Sablić.
Milan Raštegorac: Kad razum prestane dođe do rata
- Sudionik sam obrane Kupresa i njegovog oslobođenja. Nakon 25 godina kažem da je rat ludost jer kad razum prestane dođe do rata. Vukovarci su nam došli pomoći, imali su veliko srce ali nažalost ovdje su izgubili svoje živote. Presudila nam je tehnika i ustroj bivše JNA. Protiv jače sile tad se nije se moglo boriti – kaže Milan Raštegorac, načelnik Općine Kupres.
Penava: Konačno imamo mjesto koje dolikuje herojskoj žrtvi naših branitelja
- Istinski heroji Domovinskog rata branili su Vukovar i Kupres. Njima u čast podigli smo ovaj spomenik. Danas se ovdje nalazimo s dozom mira jer konačno imamo mjesto koje dolikuje herojskoj žrtvi naših branitelja. Nadam se da će ovo mjesto i u budućnosti imati trajnu skrb prvenstveno Grada Vukovara i Općine Kupres. Ovim putem želim se zahvaliti gospodinu Mariu Bagariću na iznimnom trudu i radu oko ovog spomenika. U suradnji s njim spomenik smo uspjeli obnoviti kako bi bio dostojan žrtve i heroja koji su ovdje pali – rekao je Penava.
Mario Bagarić: Začetnik postavljanja spomenika je Vinko Mažar
– Vinko Mažar začetnik je postavljanja spomen obilježja i konkretizirao je to s idejnim rješenjem. Projekt je u prvoj fazi jedno vrijeme čekao, ali s vremenom smo uz Vinka upoznali i ostale Vukovarce koji su 1992. branili Kupres, nakon čega se stvorila klima i uradili smo ovo spomen obilježje. Prilikom izgradnje spomenika imali smo problema jer su nam lopovi pokrali bakar. Spomenik je svoj konačni izgled dobio prošle godine nakon razgovora i uz pomoć gradonačelnika Penave – kazao je Bagarić.
U okviru obilježavanja u crkvi sv. Obitelji u Kupresu služena je i sveta misa, koju je predvodio kupreški župnik don Marko Tomić, a održan je i prigodni program u velikoj dvorani Hrvatskog doma Kupres. Upriličena je i javna rasprava na temu “Kupres 1942. – 1992. – sličnosti i naučene lekcije“.
Dvije i pol godine kasnije Kupres i cijela Kupreška visoravan oslobođeni su u vojno-redarstvenoj operaciji Cincar, koja je započela 1. studenoga 1994., a okončana za samo tri dana, 3. studenoga.