Živi odlaze s cvijećem k mrtvima.
Mjesec studeni posebno je povezan s mišlju o smrti.
No, malo njih može podnijeti te misli.
Oni hoće živjeti, živjeti punim plućima,
iskoristiti i uživati život.
Ali što je život ako si već sutra mrtav?
Nemoj biti kao klaun koji zatvori oči
i ne želi išta vidjeti niti išta znati.
Misli još danas na vlastitu smrt,
možda i prvi put u svojem životu;
sjeti se da ćeš jednom i sam,
sam samcat, morati ući u noć.
Umiranje je jezivo, užasno
ako slijepo odlaziš u zemlju
na koju nikad prije nisi mislio,
o kojoj još nikada nisi sanjao.
Umiranje se dade lakše prihvatiti
ako si naučio napuštati,
ako si se otvorio tajni
koja te čeka poslije smrti.
Ako možeš vjerovati da postoji Bog
koji te ljubi, ne samo kad živiš,
nego još više kad umreš,
tada umiranje znači:
vratiti se k Ocu, kao dijete,
vratiti se u zemlju gdje je sve dobro.
Duhovnu misao pripremio je fra Ivica Jagodić.