NAJNOVIJE
Kroz projekt “Zaželi IV u Općini Nuštar pomoć će dobiti najmanje 120 korisnika

U prostorijama Općine Nuštar održana je početna konferencija projekta „Zaželi IV – Općina Nuštar” koji se provodi kroz program „Učinkoviti ljudski potencijali 2021.-2027.”. Glavni je cilj projekta povećati socijalnu uključenost i prevenciju institucionalizacije ranjivih skupina osiguravanjem dugotrajne skrbi, pružanjem usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu za najmanje 120 korisnika.

(Srijeda, 12 Lipanj 2024 14:42)
Odigrana nogometna utakmica u znak sjećanja na Danijela Rehaka

Na stadionu Hrvatskog nogometnog kluba Radnički, odigrana je prijateljska nogometna utakmica u znak sjećanja na bivšeg predsjednik Radničkog i bivšeg predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijela Rehaka. Prije utakmice položen je vijenac i zapaljene su svijeće ispred njegove biste. - Mi smo se okupili ovdje u sjećanje na nikad prežaljenog predsjednika HNK Radnički Danijela Rehaka koji je imao ideju da Radnički bude mjesto okupljanja, zajedništva i druženja. Mi nastavljamo njegovim stopama i možemo biti ponosni na svoga bivšeg predsjednika – rekao je tajnik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Domagoj Garvanović. Na turniru je nazočio i zamjenik gradonačelnika Vukovara Filip Sušac – On je osoba koja je uistinu obilježila grad Vukovar, ali njegov rad je obilježio i Republiku Hrvatsku borbom za istinu i pravdu što se događalo našim braniteljima u srpskim koncentracijskim logorima. Ovo je jedan simboličan način da njegovo ime živi vječno, da on živi u knjigama i da ga pamtimo u povijesti. Kroz ovaj simboličan način i ovaj turnir, njegovo ime i rad prenosimo sljedećim generacijama – rekao je Sušac.rehak 3

Jedan od sudionika susreta bila je i Policijska postaja Vukovar, o značaju turnira govorio je načelnik Policijske postaje Vukovar Vlado Božić – Mi policijski službenici cijenimo, poštujemo i upoznati smo s djelom i radom gospodina Rehaka, tako da svakako znamo koliki je njegov doprinos Domovinskom ratu a i nakon povratka koliko je sudjelovao u unapređenju sporta i općenito života u gradu Vukovaru tako da s velikim poštovanjem i iskrenošću sudjelujemo u ovom danu.

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša srpskih koncentracijski logora Zdravko Komšić istaknuo je ulogu Rehaka u Radničkom - Ipak je on ovdje ostavio svoj život, ostavio ga je i u logorašima, ali ipak i prije rata on je bio tu u Radničkom. Rukovodstvo Radničkog je izrazilo želju da se napravi taj turnir i sad razgovaramo i razgovarali smo da to u idućim godinama postane memorijalno i da se to održava svake godine, da se nikada ne zaboravi. Mislim da je Danijel dao veliki doprinos okupljanju ovdje, da ne kažem u ratu ali u poraću, kada smo se vraćali tu smo se okupljali i radilo se, i stvarno to je nešto što nam je ostalo nakon njegovog odlaska – rekao je Košić.rehak 4

Tko je bio Danijel Rehak i kako ga pamti prisjetio se vukovarski branitelj i jedan od onih koji je često bio na Radničkom Ivan Lukić Zolja – Sama pomisao na Danijela Rehaka i stajati na „Trokutu” ovdje, sjećati se njega i razgovarati o njemu već kod mene stvara dozu velike tuge. Prolazili smo puno toga zajedno. Čovjek koji je imao svoj ja, čovjek koji je znao što želi i mislim da nema Vukovarca tko mu se obratio da mu nije pomogao a slušao sam mnoge kako ga čak lagano i blate što taj čovjek nije zaslužio ničim jer je jedan od najvećih Vukovaraca koje sam je upoznao. Veličina ljudska, moralna, čovjek koji je volio ovu zemlju prije svega. Čovjek koji je volio sport, čovjek koji se toliko trudio za Radnički, koji je Vukovar volio kao nitko od nas. Jednostavno pričati na ovom mjestu o njemu uvijek mi stvori dozu da jako teško pričam – rekao je Lukić.Rehak 1

Od prošle godine Sportska dvorana u Borovu naselju nosi ime Danijela Rehaka.

(Srijeda, 12 Lipanj 2024 14:36)
Predsjednik DP-a Ivan Penava zatražio ispriku od Stephena Bartulice

Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava u srijedu je od Stephena Bartulice zatražio javno očitovanje i ispriku zbog vožnje u Ferrariju s osobama s kriminalnom prošlošću, ustvrdivši kako je prešao Rubikon te da se cijelom DP-u zbog toga 'okreće želudac', prenosi HINA.

(Srijeda, 12 Lipanj 2024 14:25)
Uspješan nastup vukovarskih dizača utega u Zadru

Mladi vukovarski dizači utega, po prvi put su se natjecali u Zadru, gdje je u organizaciji novoosnovanog DK "Zadar" održano Prvenstvo Hrvatske za uzrast U20.

Gotovo svi natjecatelji Kluba dizača utega "Vukovar" su starosti do 20 godina i mlađi, te su se s pravom očekivale dobre vijesti sa ovog natjecanja "po mjeri" naših mladih "dizalica".

Svoju vrijednost su pokazali na sportskom podiju, osvojivši ukupno 31 odličje i od toga 18 zlata, 8 srebra i 5 bronci.

Prvaci Hrvatske su sa osvojena po 3 zlata (trzaj, izbačaj i biatlon), Mia Štefanek do 45 kg., Dunja Kapidžić do 81 kg. , Stefan Macut do 61 kg., Saša Turukalo do 67 kg., Nikola Todorović do 81 i David Todorović do 102 kg. Stepenicu niže na pobjedničkom postolju sa po 3 osvojena "srebra" su Tanja Turukalo do 71 kg. i Maja Kell do 76 kg., 2 srebra i 1 broncu osvojila je Nataša Dermiček do 59 kg. , dok su 3 bronce pripale Mandi Braje do 71 kg. a Elena Štefanet je osvojila 1 broncu i dva četvrta mjesta. Bez osvojenih odličja su ostali Minja Turukalo do 55 kg. koji je bio četvrti i Bruno Prokop do 81 kg. plasiravši se na šesto mjesto.Dizači utega

Nakon ovih pojedinačnih uspjeha, nije bilo sumnje, da će i od četiri ponuđena pehara na osvajanje , većina završiti u Vukovaru a pripali su ovogodišnjim ekipnim prvacima Hrvatske u ženskoj i muškoj konkurenciji za uzrast U20 ekipama KDU "Vukovar". Treći pehar je osvojio Nikola Todorović kao apsolutno najuspješniji natjecatelj, dok je četvrti pripao Chiari Reljac iz Dražica kao apsolutno najboljoj natjecateljici.

(Srijeda, 12 Lipanj 2024 13:12)
Proglašena prirodna nepogoda za dio Vukovarsko-srijemske županije

Na temelju članka 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi Vukovarsko-srijemska županija danas 12. lipnja 2024. godine donijela je Odluku o proglašenju prirodne nepogode tuče na području gradova Županje i Iloka te općina Drenovci, Nijemci, Tompojevci, i Tovarnik.

(Srijeda, 12 Lipanj 2024 10:46)
Klimatske promjene značajno utječu i na riječne sustave

U Hotelu Osijek održana je EcoDaLLi Living Lab konferencija s ciljem prezentiranja trenutnih problema i potencijalnih rješenja za klimatske promjene koje zahvaćaju područje i sliv Dunava.

(Srijeda, 12 Lipanj 2024 10:14)
Vukovarsko-srijemska županija za projekte sportskih udruga izdvojila 60 tisuća eura

Vukovarsko-srijemska županija za projekte sportskih udruga izdvojila je 60 tisuća eura.

(Utorak, 11 Lipanj 2024 14:39)

Tko god spomene otpor Vukovaraca srbočetničkoj agresiji 1991. potakne i sjećanje na hrabri glas Siniše Glavaševića, novinara i urednika Hrvatskog radija Vukovar koji je uporno do posljednjeg dana slao okrutno realna izvješća iz opkoljenog grada. Uz izvješća, kako se obruč stezao, slao je i optužbe na račun hrvatske vlasti jer je brzo shvatio da je Hrvatska prepustila Vukovar sudbini.

Radio Vukovar postao je Hrvatski radio Vukovar 2. svibnja 1991. u 16.30 sati kada je skupina ogorčenih Vukovaraca upala u prostorije radija s namjerom da ovaj lokalni medij konačno stave pod hrvatski nadzor. Toga dana u selu Borovo dogodio se masakr hrvatskih redarstvenika, a na radiju su emitirane turbo folk pjesme. Hrvatima Vukovarcima prekipjelo je. Sutradan je iz Ministarstva informiranja Republike Hrvatske stigla odluka kojom se tadašnji dugogodišnji direktor Mirko Stanković i glavni i odgovorni urednik Milan Čorak razrješavaju dužnosti, a  na njihova mjesta postavljaju novi ljudi. Radijska postaja dobiva novo ime: Hrvatski radio Vukovar.

Novim direktorom imenovan je Zdravko Šeremet, dotadašnji novinar Siniša Glavašević postaje urednik, a za prvog glavnog i odgovornog urednika imenovan je Ivan Šlafhauzer da bi ga ubrzo naslijedio Josip Esterajher. Novi upravljački kadar odredio je i novi način funkcioniranja radija tako da nitko od zaposlenih nije ostao bez posla, ali je dio njih samostalno odlučio prestati raditi.

Na radiju je bilo uposleno 12 ljudi, tehničari Branimir Polovina i Dejan Dušanić, spikerice Mirjana Hrpka i Zvezdana Polovina, administrativne djelatnice Gordana Oljača i Dragica Jakumetović, te novinari Siniša Glavašević, Stjepan Penić, Josip Esterajher, Zdravko Šeremet, Danilo Hardi, Vladimir Levar, Roman Varenica i Karmen Brlić Jovanović. Tijekom lipnja 1991. nakon obavljene audicije zaposlene su i Vesna Vuković, Alenka Mirković, Marija Mataruga, Marija Sesler, Margareta Toth Arvaj i Tanja Novaković.

Kako se agresija pojačavala, dio djelatnika prestao je redovito dolaziti na posao, dio je otišao, a na kraju se iskristalizirala ekipa koja je ostala raditi na radiju. Bili su to Siniša Glavašević, Vesna Vuković, Alenka Mirković, Josip Esterajher, Branimir i Zvezdana Polovina te Mirjana Hrpka, koja je nakon ranjavanja zajedno s konvojem ranjenika napustila grad.

Značaj Hrvatskoga radija Vukovar odmah po dolasku na mjesto zapovjednika obrane grada prepoznao je Mile Dedaković Jastreb te je našoj medijskoj kući dao status službe od posebnog značaja. Dobili smo agregat od vatrogasaca kako bismo imali osiguran vlastiti izvor električne energije, imali redovitu opskrbu namirnicama, cigaretama i gorivom, a i kvalitetne informacije relevantnih izvora kao što su zapovjednik obrane ili ravnateljica bolnice. Nikada do tada ratni izvjestitelji nisu bili u središtu zbivanja kao što su to bili novinari Hrvatskog radija Vukovar, a vrijednost istine, koju su iznosili u svijet, bila je neprocjenjiva.

Veliki radijski studio, iz kojeg je emitiran program uživo i koji se nalazio u potkrovlju Radničkoga doma, nakon granatiranja 25. kolovoza 1991. više nije bio upotrebljiv pa se ekipa povukla u manji i stari studio u tadašnjoj Ulici maršala Tita, a kada su granatiranja postala cjelodnevna, Polovina je uredio sklonište za nužnu opremu i boravak ljudi na dnu stubišta zgrade jer je podrum te zgrade bio poplavljen. U takvim su uvjetima novinari Hrvatskog radija Vukovar radili sve do sredine listopada 1991. od kada ni to više nije bilo moguće. Novu su redakciju pronašli u podrumu kurije preko puta dvorca Eltz, a iz tog su prostora ubrzo morali preseliti u manji jer su ovaj prvi naselili civili čije su kuće i skloništa bili razrušeni. Polovina je morao instalirati opremu i odašiljač neophodne za emitiranje programa vani za vrijeme žestokog granatiranja.

Zapravo je nevjerojatno da su novinari HRV-a uspjeli ostati živima, nije bilo težih ranjavanja, nije bilo odavanja lokacija usprkos psihičkom opterećenju zbog uvjeta u kojima smo radili, a imali smo i osobne brige i gubitke. Siniša Glavašević bio je ranjen krhotinom granate 4. studenog 1991. na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Ubijen je 20. studenoga 1991. na Ovčari kao i naš drugi kolega Branimir Polovina, a Vladimir Levar još se vodi nestalim. Stjepan Penić ubijen je u Dalju još u kolovozu 1991., a Alenka Mirković, Josip Esterajher i Zdravko Šeremet izašli su u proboju. Vesna Vuković, Zvezdana Polovina, Dragica Jakumetović i Gordana Oljača dočekale su okupatorsku vojsku u gradu i iz njega izašle s konvojem civila.

- Kad smo mi honorarci došli raditi na radio, u početku nismo mislili da ćemo tu ostati, a nije nam padalo na pamet da će se to pretvoriti u ono što se pretvorilo. Nije to mogao svatko raditi, a u konačnici je to pomagalo i nama jer kad sjedite u podrumu i ne znate ništa, a vani gruva i gruva, to je užasno deprimirajuće i frustrirajuće, zapravo se čovjek više boji. Meni je to bio nekakav smisao da ujutro ustanem i da se natjeram da istrčim van jer ono što radim, važno je ne samo meni, nego mom bratu, obitelji, prijateljima, mnoštvu ljudi, njih 16.000 koji su tada ostali u opkoljenom Vukovaru - prisjetila se Alenka Mirković, dodajući kako ju je najviše frustriralo jer je imala osjećaj da ju nitko ne čuje, ali se svejedno svako jutro ustajala i već u 8 davala prvo izvješće za Sky News.

Novinari su često tražili smisao svega što su radili jer nisu mogli zamisliti ništa izvan ratnih zbivanja pa ni slušatelje koji su s nestrpljenjem iščekivali izvješća iz opkoljenog grada. Siniša Glavašević bio je taj koji ih je stalno bodrio da ustraju i nastave jer istina Vukovara izlazi u svijet, a tek kasnije postalo je jasno koliko je bio dalekovidan.

- Program Hrvatskog radija Vukovara ostvarivali su Zvezdana i Branko dok smo Siniša, Josip, Alenka i ja preuzeli izvještavanje Hrvatske, a Alenka i strane javnosti. Siniša je bio lider tima, silno je vjerovao u ono što radimo. Optimizam i pozitivnu energiju širio je oko sebe. Kako je podrum Kapljice bio sklonište, Siniša je često oko sebe okupljao djecu, pričao im priče o sukobu dobra i zla s obavezno sretnim završetkom, tematski potpuno udaljene od rata. Vjerojatno je svatko od nas u opkoljenom Vukovaru u nizu užasnih dana imao neki užasniji, meni je to bio 4. studenoga. Taj dan pamtim jer je moj sadašnji suprug, tadašnji dečko, bio teško ranjen na Trpinjskoj cesti. Odlazeći u bolnicu ranjen je i Siniša, a ja nikada nisam bila bliže smrti i u preostala dva tjedna do pada grada nisam se usudila ni pomisliti da se u ratu može dogoditi nešto drugo osim rata - prepričava Vesna Vuković.

Zvezdana Polovina podsjeća sve, koji to žele priznati, da se rat nije dogodio preko noći, nego je dugo pripreman:- Mi nismo išli u rat, svi na radiju bili smo Vukovarci i rat je došao k nama. Rat je počeo ubojstvom hrvatskih policajaca u selu Borovo (tadašnjem Borovu Selu). Posljednji dan rada radija bio je 18. studenoga i sve to vrijeme bilo ga je i lagano i teško organizirati. Lagano jer nas je bilo malo, a teško zbog uvjeta rada. Zbog nemogućnosti kretanja rad je postao naš novi dom. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz bolnice 18. studenog navečer. Iz bolnice smo morali izići 20. studenoga ujutro, na vratima je stajao Veselin Šljivančanin i razdvajao muškarce od žena - pojašnjava Zvezdana Polovina posljednje trenutke provedene sa suprugom Brankom i vjenčanim kumom Sinišom.

U veljači 1997. identifikacijom je potvrđeno da su Branimir Polovina, radijski tehničar, i Siniša Glavašević, novinar i urednik, ubijeni na Ovčari. Dva iznimno hrabra čovjeka, zahvaljujući čijoj sposobnosti je vukovarska istina došla do svih koji su ju željeli čuti, sahranjeni su jedan pokraj drugog na Mirogoju u Zagrebu.

Medij

Poveži se s nama

Poveži se s nama

Iz naših foto galerija