Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata počelo je obilježavanje 14. godišnjice smrti legendarnog vukovarskog branitelja, pukovnika Hrvatske vojske Marka Babića. Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade te jedan od najbližih suboraca i zamjenik legendarnog zapovjednika, general-bojnika Blage Zadre. Ime i djelo Marka Babića pamtit će se i jer je tijekom srbijanske agresije na Vukovar 1991. na Trpinjskoj cesti uništio 14 tenkova u jednome danu, a organizirao je i iznimno uspješnu protuoklopnu borbu u zoni odgovornosti 3. bojne, posebno protuoklopne vodove "Žuti mravi" i "Pustinjski štakori". Nakon pogibije Blage Zadre, preuzeo je zapovijedanje 3. bojnom.

Po padu Vukovara, s nekolicinom drugih boraca probio se iz grada. Njegovi suborci kažu kako ih se dojmilo da prema neprijatelju nije iskazivao mržnju, unatoč tome što su njegovi roditelji još 14. rujna 1991. godine odvedeni iz Vukovara i ubijeni u Boboti.

Pukovnik Marko Babić napustio je HV 1997. godine kada se časno skinuo. Zajedno s redateljem Eduardom Galićem i producentom Dominikom Galićem producirao je dokumentarac Heroji Vukovara. Na poticaj Mladena Pavkovića, UBIUDR Podravka mu je 2012. godine dodijelila posthumno priznanje - Junak hrvatskog Domovinskoga rata. Priznanje su primili članovi njegove obitelji u Vukovaru. Strukovna škola Vukovar 2018. godine preimenovana je, na inicijativu Grada Vukovara i Savjeta za branitelje Grada Vukovara, u Srednju strukovnu školu Marka Babića. U vojarni Josip Jović u Udbini 13. rujna 2016. otvoreno je novoustrojeno središte za razvoj vođa koje je nazvano Središte za razvoj vođa "Marko Babić".

Predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara i Babićev suborac Tomislav Josić naglasio je kako je Marko Babić bio veliki čovjek i istinski domoljub koji je od običnog čovjeka preko noći postao veliki ratnik.
- Marko je bio veliki čovjek i domoljub i danas nam takvih ljudi nedostaje. Da nije bilo njega i sličnih njemu vjerojatno bi situacija u Hrvatskoj bila drugačija, a ovako smo stvorili slobodnu Hrvatsku. Dužnost nas živih je da krojimo državu za kakvu su mnogi izgubili živote. Marko je upisan u povijest i za 500 godina će se znati tko je Marko Babić, a Središte za razvoj vođa u Udbini koje nosi njegovo ime, dobilo je ime zaista po malome čovjeku, ali istinskom heroju i velikom ratniku – poručio je Josić dodajući kako Babića nisu zanimali ni činovi ni mirovina, nije patio od formalnosti. -Uspio je široj javnosti pokazati da su obični ljudi branili Vukovar što je i pokazao u serijalu Heroji Vukovara- rekao je Josić.

 Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić naglasio je kako Marka poznaje od rođenja te da je bio čestit i pošten, veliki radnik i hrabar čovjek.
-U ratu je s ekipom držao Trpinjsku cestu. I nakon rata ostao je čovjek, nepotkupljiv i baš zbog toga ovoliki broj ljudi okuplja se svake godine – rekao je Mlinarić te iskazao nezadovoljstvo odabirom predstavnika Hrvatskog sabora na polaganju vijenaca naglasivši kako nema smisla da to čine ljudi koji Marka nisu poznavali.

 -Marko Babić jedan je od istinskih hrvatskih junaka koji je, kada su mnogi zbog ratnih vihora odlazili iz Hrvatske, vratio se braniti svoju Domovinu. To je čovjek koji je ustrojio cijeli protuoklopni sustav i koji je u jednome danu uništio 14 neprijateljskih tenkova. Ostat će zapamćen ne samo po svojoj izuzetnoj hrabrosti i ljubavi prema hrvatskome narodu, već i tome što je dokumentirao i sakrio od zaborava sve ono što se događalo tijekom rata i na tome mu vječno hvala – rekao je župan Damir Dekanić.

- O Marku govori način na koji se uključio u Domovinski rat, sve ono što je činio tijekom Domovinskoga rata, ali i onome što je činio nakon rata za braniteljsku populaciju, posebice snimanjem serijala Heroji Vukovara. On nam svima treba biti uzor koji nam pokazuje da se vrijednosti Domovinskoga rata nikada ne smiju zaboraviti – poručio je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.^.

 Markova sestra Kata Lozančić ponosna je na svoga brata za kojega kaže da se uvijek borio za pravdu.
- Ovaj dan jako mi teško pada jer roditelje još nisam pronašla i nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da 30 godina nakon rata nisam pronašla kosti svojih roditelja. Brat je bio ratnik, radio je što je znao i umio, u ratu je imao petlje napraviti neke stvari po prvi put. Svoj i svojeglav bio je i kao dijete, mislim da je s odlukom da bude samo svoj napravio u ratu to što je napravio. Brat je bio drugačiji, nikome se nije pokoravao, uvijek je bio svojeglav. Takav je bio, sa stavom i takav je umro. Na brata sam ponosna i žalim što ga više nema s nama – rekla je Markova sestra. 

Marko Babić rođen je u Vukovaru  16. veljače 1965., a umro u Zagrebu 5. srpnja 2007. godine od posljedica moždanog udara. Pokopan je na Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja  9. srpnja 2007. 

Vijence su na groblju položili članovi obitelji, državna i druga izaslanstva, a molitvu je izgovorio fra Marko Vuković, kapelan župe sv. Josipa Radnika. Nakon polaganja vijenaca na Memorijalnome groblju i svete mise u crkvi Gospe Fatimske obilježavanje 14. godišnjice prerane smrti pukovnika Babića nastavlja se prigodnim programom ispred Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti.