Scenarij filma se temelji na intimnoj verziji Falvijanovog života kroz autentične iskaze svjedoka toga vremena koji svjedoče o njemu. Kao mladić stupio je u franjevački red, te je zaređen 29. 06. 1952. godine u Zagrebu. 1962. godine dolazi u Borovo naselje sa teškim zadatkom, da organizira vjerski život, uglavnom radnika tvornice Borovo. Uporno i uz mnoge poteškoće uspijeva kupiti zemljište i gradi crkvu Gospe Fatimske u Borovu naselju. Gradnja crkve je herojsko djelo kad se uzme da je pater Flavijan uspio sagraditi tu velebnu crkvu i samostan u mjestu okruženom komunistima koji su bili neobično žestoki kao i također stanovništva koje je u večini bilo protukatolički orijentirano.
U Ilok dolazi 1984. godine za župnika i gvardijana, gdje aktivno djeluje do 17. listopada 1991. godine, kada je nakon srpske agresije bio prisiljen napustiti župu i samostan. Smjestio se u Rijeci, gdje pastoralno djeluje među prognanim vjernicima na prostoru Primorja i Istre. U Ilok se vraća u proljeće 1998. godine, gdje djeluje kao vjeroučitelj, vodi duhovnu skrb u Domu starih i nemoćnih. Umro je u varaždinskoj bolnici nakon duge i teške bolesti, 16. studenoga 2017. godine.
Dokumentarni film o fra Flavijanu Šolcu dojmljivo je svjedočanstvo o svećeniku koji u teškim i olovnim vremenima u kojim se našao hrvatski narod na prostoru bivše države sav svoj život posvetio istom tom narodu da mu prenese i sačuva vjeru. Film će se predstaviti u gradovima i mjestima u kojima je djelovo pokojni svećenik fra Flavijan Šolc, a nakon toga i širom Hrvatske.
