Obilježavanje je započelo nedjeljnom svetom misom u crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, a nastavljeno svečanom akademijom u Hrvatskom domu Vukovar. Predstavnici logoraša na svečanoj akademiji uručili su posebna priznanja Franji Grguriću koji je u to vrijeme obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske i Sunčani Bašić koju je Domovinski rat zatekao kao studenticu glazbe u Beogradu, a koja je sa skupinom ostalih studenata te nekolicinom žena iz Beograda podrijetlom iz Hrvatske, prenosila pisma zatočenika i donosila hranu i druge potrepštine zatočenicima u logoru u Sremskoj Mitrovici.
Po riječima Danijela Rehaka, predsjednika HDLSKL-a, kroz srpske koncentracijske logore u Domovinskom ratu prošlo je oko 30 tisuća zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, od toga oko 3500 žena i djece. Međutim, državne institucije ne priznaju cjelokupan broj budući da sve zatočenike nije popisao Međunarodni crveni križ, tako da je 7.600 osoba s priznatim statusom logoraša, što je po mišljenju Rehaka daleko manje od stvarnoga broja. Logori su se nalazili na okupiranom hrvatskom teritoriju, teritoriju Srbije, BiH i Crne Gore.
- Svako obilježavanje i susret s ljudima s kojima smo bili u logorima vraća posebne emocije. Saznanja da neki od nas više nisu živi stvara traume kroz koje jednostavno moramo proći, a 25 godina je lijep odmak od pakla koji smo proživjeli u srpskim koncentracijskim logorima. Problem je što Republika Hrvatska odnosno njezine institucije nisu spremne da surađuju s nama kako bi se ostvarile kaznene prijave i tužbe koje smo podnijeli. Mislim da bi ministarstvo pravosuđa zajedno s ostalim institucijama trebalo napraviti daleko više vezano za stradanja nas logoraša. Međutim, sve je ostalo mrtvo slovo na papiru – rekao je Rehak.
Istaknuo je također da poseban problem predstavlja to što Republika Srbija i dalje ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju, kao što ne priznaje niti da je učestvovala u ratu protiv Republike Hrvatske.
- Oko 60 posto logoraša je bilo zatočeno u Srbiji. Od dana zatočenja do izlaska iz logora ubijeno je oko 3 tisuće osoba s tim da je u samim logorima ubijeno oko 300 ljudi, a svi ostali od dana zatočenja ubijeni su na raznim stratištima prilikom odvođenja prema logorima. Puno je kompletnih obitelji koje su nestale tako da to nema tko prijaviti – ističe Rehak i dodaje kako je prema njegovom saznanju postojalo 70-tak srpskih logora na okupiranim dijelovima Hrvatske i u Srbiji, dok komisije UN-a raspolažu s popisom od 440 logora na prostoru bivše Jugoslavije.
S pobunjenim Srbima u pregovorima oko puštanja zatočenika na slobodu sudjelovao je Franjo Gregurić, predsjednik prve hrvatske Vlade. Kako kaže, vrlo je bitno da je razmjena dogovorena po principu „svi za sve“ jer je na taj način 1860 zatočenika dočekalo slobodu od kojih 714 kod Nemetina.
- Mi smo 7. kolovoza 1992. godine u Budimpešti potpisali sporazum s Milanom Panićem, predsjednikom Vlade Srbije i njegovom delegacijom. Za mene je to jako važno jer je sporazum potpisan u suradnji s Međunarodnim crvenim križem po principu „svi za sve“. Pregovori su trajali oko 2,5 sata, a prije toga smo se našli da porazgovaramo, da ne proširujemo tenzije, nego da se na kulturan i dostojanstven način ponašamo za vrijeme tih pregovora. Tako je i bilo. Bilo je sporno nekoliko imena ali smo insistirali na razmjeni svi za sve. Mislim da smo učinili veliku stvar jer smo uspjeli izvući ljude koji su bili pod torturom.– prisjeća se Gregurić.
Nakon svečane akademije okupljeni su se zaputili u Nemetin gdje su kod spomenika Vrata slobode intoniranjem Himne Republike Hrvatske, pozdravnim govorom gostiju i molitvom također obilježili ovu značajnu godišnjicu. Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava kaže da većina logoraša ni danas ne govori o strahotama koje su doživjeli jer su rane i dalje vrlo bolne.
- Ovo je sretan dan jer većina logoraša kaže kako danas slavi svoj drugi rođendan, odnosno dan kada su nakon 9 mjeseci patnje stupili na slobodni hrvatski teritorij. Nama koji to nismo doživjeli, sve te torture jednostavno su nezamislive. Ovo što znamo o njihovim patnjama, vjerujem da je to samo dio priče jer mnogi o tome ne govore, nego to drže u sebi kao duboke rane i bolne ožiljke. Iznimno sam ponosan na sve hrvatske branitelje, a osobito na ljude koji su prošli srpske koncentracijske logore jer su izvojevali višestoljetni hrvatski san, slobodnu i neovisnu Hrvatsku državu, a to je ono što treba krasiti današnji dan – poručio je Penava.
U svom obraćanju okupljenima Damir Brana, zamjenik Vukovarsko-srijemskog župana naglasio je kako je osnova uspješne razmjene bila mudrost, politička težina i nekakav „diplomatski background“ koji je Hrvatska kao mlada država već tada imala, ali i želja i volja predsjednika Tuđmana i tadašnje Vlade da se pomogne ljudima koji su najviše doprinijeli u stvaranju Hrvatske države.
Komentirao je i situaciju u kojoj Republika Srbija i dalje ne priznaje postojanje logora na svom teritoriju, ali je rekao da niti da s hrvatske strane nije učinjeno dovoljno kako bi od Republike Srbije logoraši dobili neki vid odštete.
- Nažalost i 25 godina nakon razmjene u Nemetinu i dalje postoji ta problematika. Želim vjerovati da će ova Vlada zajedno s logorašima riješiti taj problem, odnosno želim vjerovati da će postojati volja i s druge strane kako bi se taj problem riješio – kazao je Barna.
Na svečanoj akademiji nazočio je i zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković Mladi jastreb koji je naglasio kako je ovo veliki dan za logoraše, njihove obitelji i sve nas. Borković smatra kako je za postojanje srpskih optužnica na kojima se nalaze mnogi logoraši krivo Državno odvjetništvo Republike Hrvatsko jer „ne čini svoj posao za koji je Ustavom određeno.“ Odgovarajući na pitanje novinara jesu li kvalitetno propisana sva prava branitelja rekao je da tu ima prije svega puno prijepora i lutanja.
Hrvatski branitelj Ivan Lukić Zolja, jedan je od preživjelih koji su tog dana razmijenjeni. Kao i ostali logoraši ističe da 14. kolovoza slavi svoj drugi rođendan.
- Na ovaj dan uistinu slavimo svoj drugi rođendan jer izašli smo iz kazamata, soba smrti i soba mučenja, vratili se i zapjevali u Nemetinu „Vraćam ti se zemljo sveta.“ Međutim, kad gledam ovo s vremenskim odmakom `92. smo otišli iz Srbije pa nešto slavimo, slavimo život i Hrvatsku. Ono što smo dali mislim da se ne može mjeriti niti s ničim – rekao je Lukić.
Pokrovitelji obilježavanja su Grad Vukovar i Vukovarsko-srijemska županija.
