Ubijeni, a onda bačeni na smetlište – 38 žrtava Petrovačke dole i rana koja ne zacjeljuje

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u utorak je položen vijenac i zapaljene su svijeće kod masovne grobnice Petrovačka dola u Vukovaru. Na bivšem gradskom smetlištu dosad su pronađeni posmrtni ostaci 38 osoba.

Vijenac su u podne položili gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček i predsjednik Gradskog vijeća Goran Bendra. Uz njih su bili zamjenik župana Vukovarsko-srijemskog Darko Dimić, predstavnici udruga obitelji nestalih te članovi obitelji žrtava čiji su posmrtni ostaci pronađeni na tom mjestu.

Pavliček je podsjetio da su prošle godine na Petrovačkoj doli prvi put bačene ruže. Ove godine odavanje počasti žrtvama prvi je put dio službenog programa obilježavanja.

– Ovdje je dosad pronađeno 38 osoba, pod tonama smeća, čime se zločin htio prikriti. Nadam se da će se na ovom mjestu pronaći još više. Kuće su obnovljene, ceste su obnovljene, infrastruktura je obnovljena, ali ljudski život nikada se ne može vratiti. To nas boli. A još više boli rana koja još uvijek nije zacijelila: više od tri stotine nestalih sugrađana još uvijek nije pronađeno – rekao je Pavliček.

Od nove vlasti u Srbiji očekuje da pokaže dobru volju i dostavi arhive Jugoslavenske narodne armije. – Upravo su pod njihovom kontrolom počinjeni ovi strašni zločini, a tijela premještana s jedne lokacije na drugu kako bi se zločin prikrio. Bez toga nema pomirbe ni dobrosusjedskih odnosa – poručio je Pavliček.

Zamjenik župana Darko Dimić rekao je da je na ovom mjestu teško govoriti. – To da se čovjek može spustiti na takvu razinu i baciti ljudske ostatke na smetlište nismo mogli zamisliti ni u najgorim scenarijima. Imamo strašne zločine, Ovčaru i mnoge druge na području Vukovara, županije i Hrvatske, ali ovo je, mislim, samo dno ljudskog dostojanstva – rekao je.
Zahvalio je svima koji rade na traženju nestalih, od Hrvatske vojske i Ministarstva hrvatskih branitelja do Vlade.
– Svima nam je važno da se pronađu i posljednji ostaci, da ih dostojanstveno sahranimo, da možemo nastaviti živjeti i tražiti istinu te je prenositi mladim generacijama – zaključio je Dimić.
Dodao je da se nada da će i „s druge strane granice“ proraditi savjest jer, kako je rekao, „o mnogim ljudskim životima ne smijemo šutjeti“.

Predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir opisala je ono što se dogodilo na Petrovačkoj doli kao zvjerstvo i divljaštvo.
– Najprije zvjerstvo nad nemoćnim ljudima, a zatim miješanje njihovih kostiju sa životinjskim kostima i bacanje smeća na njih. To nadilazi svako poimanje. Danas smo zapalili svijeće za sve koji su ovdje čekali da ih pronađemo, ali i za one koji se možda još uvijek nalaze pod tonama smeća – istaknula je Alvir.

Kaže da svaka promjena vlasti obiteljima donosi novu nadu. – Postoje ljudi koji nešto znaju i nešto su sačuvali. Nadamo se da nova vlast u Srbiji, kakva god bila, neće htjeti još 10 ili 20 godina nositi teret koji su joj ostavili Vučić i njegova vlada, nego da će nam dati informacije koje ima – zaključila je.

„Čekala sam ga 34 godine i dočekala sam ga“

Hrvatska braniteljica Mira Komunicki udovica je branitelja mučki ubijenog u studenome 1991. Posljednji put vidjela ga je na Veleprometu, gdje su ga, kaže, odmah po dolasku odvojili. – Od tada ga više nisam vidjela, ni živog ni mrtvog – navodi Komunicki.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Prije rastanka obećala mu je da će ga čekati. – Nitko nije očekivao toliki masakr i toliko dugih godina traženja. Ali ja sam ga s ponosom čekala 34 godine i dočekala sam ga. I dalje čekam, da jednoga dana budemo zajedno. On je moja prva i zadnja ljubav – ističe ova hrabra braniteljica.
Iste jeseni ubijena joj je i 19-godišnja sestra Marija, koja je bila u petom mjesecu trudnoće. – U Vukovaru je jako teško živjeti, to zna samo onaj tko u njemu živi. Moramo živjeti s onima koji su činili zločine, a ne možemo im ništa. Molim Boga da sve žene koje traže muževe, očeve i djecu pronađu svoje. Znam kako je teško čekati svaku vijest – iskreno je rekla Komunicki.

Igor Šegec sin je branitelja Franje Šegeca, kojeg su 17. studenoga 1991. nasilno odveli s Veleprometa. Njegovi posmrtni ostaci identificirani su prošle godine među žrtvama pronađenima na Petrovačkoj doli. – To je agonija koja je trajala 34 godine. Često sam se vozio ovuda, pokraj ovog smetlišta. Najgore je to što je sve učinjeno na svirep, bezočan način, izvan svakog okvira ljudskog ponašanja – rekao je Šegec.

- Oglas -

Posljednje objavljeno

- HRV Oglas -spot_img
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Povezani članci

- Advertisement -spot_img