Trideset pet godina nakon zločina, obitelji još čekaju odgovore, a nove generacije dolaze odati počast žrtvama i sačuvati uspomenu na njihovu žrtvu.
Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća, molitvom i komemorativnim programom „Ovčara – vječna rana“, u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, u Vukovaru je obilježena 35. obljetnica zločina na Ovčari.
Nakon sloma obrane Vukovara i ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u ratnu bolnicu, iz nje su odvedene najmanje 264 osobe, uglavnom ranjenici, branitelji, civili i medicinsko osoblje. Dvjesto osoba pogubljeno je i pokopano u masovnoj grobnici na Ovčari, iz koje su ekshumirane 1996. godine. Za preostalima se još traga. Naime, prema svjedočenjima, razulareni, pijani uniformirani pripadnici Teritorijalne obran, JNA ( pod zapovjedništvom Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina i drugih ), četnici, šešeljevci, arkanovci i drugi činili su strahote u logoru na Ovčari, premlaćujući, maltretirajući i terorizirajući zarobljenike koji su na kraju odvedeni na strijeljanja.
Najmlađa žrtva bio je 16 – godišnji Igor Kačić, a najstarija žrtva imala je 87 godina. Među ubijenima bili su i francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier, urednik i novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević, radijski tehničar Branimir Polovina te trudnica Ružica Markobašić.
Na Ovčari je ubijen i otac Igora Gavrića, tada jedanaestogodišnjeg dječaka.
Otac je ostao uz svoje prijatelje do posljednjeg dana
Njegov otac, djelatnik ratne bolnice, iako ranjen, nastavio je obavljati svoje dužnosti sve do pada grada. Iz bolnice je odveden u vojarnu, potom u logor, a na kraju na Ovčaru. Obitelj šest godina nije znala njegovu sudbinu.
-Jako je teško ostati bez oca s 11 godina, a brat je tada imao samo 6 godina. Majka je tada sa samo 31 godinom ostala sama s nama dvojicom. Uvijek ističem snagu i žrtvu majke koja je ostala sama s nama i izvela nas na pravi put – prisjetio se Gavrić.
Oca pamti kao vedrog, mirnog i dobrog čovjeka, uvijek spremnog pomoći drugima. Danas, kao otac dvoje djece, nastoji im prenijeti uspomenu na djeda i vrijednosti na kojima je i sam odrastao.
-Drago mi je da sada imam i svoju djecu. Upravo na tom tragu ih odgajam i, naravno, da znaju za svog djeda što je dao za ovu domovinu, da oni mogu živjeti u miru, u svom gradu – poručio je.
Mladi čuvaju uspomenu na žrtvu
Posebno ga žalosti što ni nakon 35 godina nisu pronađene sve nestale osobe. Nada se da će se potraga nastaviti kako bi obitelji napokon pronašle svoj mir.
Da se žrtva Vukovara ne zaboravlja, potvrđuje i dolazak mladih iz cijele Hrvatske. Među njima je bila i petnaestogodišnja Lea Žalac iz Bjelovara, koja je na Ovčaru došla u čast svome djedu, preminulom protekle godine, sudioniku Domovinskog rata, i svim hrvatskim braniteljima.
-Osjećaji su podijeljeni, osjećam tugu jer se to sve dogodilo, a opet i nekakav ponos na sve ljude koji su ovdje dali svoj život za našu današnju slobodnu Hrvatsku – rekla je Lea.
Počast žrtvama odao je i Tomislav Ražov iz Škabrnje, koji više od tri desetljeća živi u Australiji, ali nije zaboravio svoje korijene i domovinu.
Na Ovčari su pročitana imena svih žrtava, a vijence su položili članovi obitelji, predstavnici državnog vrha, županijske i gradske vlasti, djelatnici vukovarske bolnice te braniteljske i stradalničke udruge. Sveta misa služena je u crkvi svetih Filipa i Jakova.


