19. Mimohod “Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga”: Djeca koja su ostala bez roditelja ne dopuštaju da se zaboravi njihova žrtva

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Od Memorijalnog groblja do Ovčare, mjesta najveće boli, hodali su u spomen na poginule, ubijene, smrtno stradale i nestale hrvatske branitelje i civile. Iza svakog koraka stajala je osobna priča, neizbrisiva rana i potraga za istinom koja traje već 35 godina.

Vukovar je i 20. studenoga bio mjesto susreta sjećanja, tuge, ponosa i neugasle potrage za istinom. U 19. mimohodu „Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga“, koji organizira Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, sudionici su odali počast svim poginulim, ubijenim, smrtno stradalim i nestalim hrvatskim braniteljima te civilnim žrtvama Domovinskog rata.

Mimohod, koji se održava već 19. godinu zaredom, posebno je snažan jer ga organiziraju i predvode oni koji su u Domovinskom ratu izgubili svoje najmilije – djeca koja su ostala bez očeva i majki, ali su i danas, desetljećima poslije, odlučna čuvati njihovo sjećanje i nastaviti borbu za istinu.

Okupljanje je počelo na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, gdje je održan prigodni program i molitva kod centralnog križa, nakon čega je formirana kolona i krenula prema Ovčari. Mimohod je simbolično povezao dvije najveće masovne grobnice iz Domovinskog rata – Memorijalno groblje i Ovčaru, mjesta koja zauvijek svjedoče o razmjerima stradanja i zločina počinjenih nakon pada Vukovara.

Tijekom mimohoda kolona je zastala kod mjesta pronalaska posmrtnih ostataka Jean-Michela Nicoliera, Zorislava Gašpara i Josipa Batarela, a sudionici su se zaustavili i kod Spomen-doma Ovčara, gdje su položili zajednički aranžman i zapalili svijeće.

DVA MJESTA STRADANJA, JEDAN PUT SJEĆANJA

Za Veroniku Soldo, članicu Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, ovaj je mimohod prije svega osobno sjećanje na oca, hrvatskog policajca koji je ubijen 20. studenoga 1991. godine.

– Ja sam danas ovdje prvenstveno zbog žrtve koju je moj otac dao 20. studenoga 1991. godine, prvenstveno za svoj grad, a onda i za domovinu Republiku Hrvatsku –  rekla je Soldo.

Njezin otac, hrvatski policajac, do posljednjega je dana bio u obrani Vukovara. Kada je postalo jasno da grad neće moći biti obranjen, s kolegama se sklonio u vukovarsku bolnicu, vjerujući da će biti poštovane međunarodne konvencije i običaji ratovanja. Umjesto sigurnosti, završio je na Ovčari.

Veronika je ostala bez oca, a još kao dijete izgubila je i majku, koja je preminula u prosincu 1991. godine. Odrastala je uz očevu obitelj, a očevi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari. Identificiran je u proljeće 2001. godine i pokopan na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.

Zato je put današnjeg mimohoda za nju više od simbolike – to je put koji povezuje mjesto na kojem je njezin otac pronađen i mjesto na kojem danas počiva.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

„JOŠ NISAM PRONAŠAO OCA“

Među sudionicima mimohoda bio je i Nemanja Savanović, član udruge, koji i danas nosi bol zbog oca čija sudbina još nije razriješena.

– Tužan sam zato što još nisam pronašao oca, ali sam i sretan zbog ovog našeg mimohoda koji se održava u znak zahvalnosti i sjećanja na naše poginule i nestale hrvatske branitelje –  rekao je Savanović.

I sam je bio dijete kada je ostao bez oca, a danas je roditelj sina i kćeri. U toj životnoj promjeni vidi i odgovornost da svojoj djeci prenese vrijednosti koje smatra najvažnijima – poštenje, dobrotu, poštovanje prema svakome i ljubav prema vlastitome.

– Naučit će poštenje, dobrotu, da poštuju svakoga, cijene, nikoga ne mrze. Međutim, moraju voljeti svoje i, naravno, nikada ne zaboraviti ovo što se dogodilo u hrvatskom gradu Vukovaru –  poručio je.

Njegova osobna priča podsjeća na ono što je zajedničko brojnim obiteljima – život je nastavljen, stvaraju se nove obitelji, rađaju se djeca, ali praznina zbog onih koji se nisu vratili nikada ne nestaje. A za obitelji nestalih, neizvjesnost je i dalje svakodnevica.

„IZA SVAKOG IMENA KRIJE SE JEDAN ŽIVOT“

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Predsjednica Udruge Sandra Rapčak Škomrlj u svom je obraćanju podsjetila na sve ono što se krije iza brojki i imena poginulih i nestalih – na obitelji, neostvarene snove, prazna mjesta za obiteljskim stolovima i tišinu koja najviše boli.

– Iza svakog imena krije se jedan život, jedna obitelj, neostvareni snovi, prazno mjesto za obiteljskim stolom i tišina koja najviše boli. To je tuga koja ne poznaje vrijeme, bol koja ne prestaje i nedostajanje koje ne može nadomjestiti ništa – poručila je.

Posebno je istaknula težinu života obitelji nestalih hrvatskih branitelja, koje se i nakon 35 godina suočavaju s neizvjesnošću, pitanjima bez odgovora i nadom koja, unatoč svemu, ne umire.

– Svaki novi dan donosi isto iščekivanje, isti pogled prema vratima, isti tihi vapaj za istinom. Jer dok god nema odgovora o sudbini njihovih najmilijih, nema ni istinskoga mira –  naglasila je.

Podsjetila je da Hrvatska i dalje traga za 1.725 osoba nestalih u Domovinskom ratu te da su brojne obitelji još uvijek bez odgovora o sudbini svojih najmilijih. Unatoč protoku vremena, šutnja i nedostatak informacija ne umanjuju bol, a potraga za istinom i posmrtnim ostacima ostaje trajna obveza.

SJEĆANJE KOJE SE PRENOSI GENERACIJAMA

Mimohod „Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga“ zato nije samo godišnje okupljanje. On je poruka da žrtva hrvatskih branitelja i civila ne smije biti zaboravljena, da njihove obitelji nisu same i da potraga za istinom ne smije prestati.

– Ne tražimo da se prošlost ponavlja. Tražimo da se istina ne prešućuje, da zločini ne ostanu bez odgovora i da pravda ne bude samo riječ,  poručila je  Rapčak Škomrlj.

U vremenu kada generacije koje nisu proživjele rat odrastaju uz svjedočanstva svojih roditelja, baka i djedova, upravo ovakvi događaji postaju most između prošlosti i budućnosti. Djeca koja su izgubila svoje roditelje danas su odrasli ljudi, mnogi od njih i sami roditelji, ali sjećanje na one koji nisu dočekali slobodu ostaje dio njihovih života.

– Narod koji pamti svoje žrtve čuva svoje dostojanstvo – poruka je koja je odjeknula mimohodom.

Jer iza svakoga koraka, svakoga imena i svake upaljene svijeće stoji čovjek. I obitelj koja još uvijek čeka. I nada koja, unatoč 35 godina, nije ugašena.

- Oglas -

Posljednje objavljeno

- HRV Oglas -spot_img
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Povezani članci

- Advertisement -spot_img