Kod zavjetne kapelice „Putu spasa” u organizaciji vukovarske i županijske HVIDR-e položeni su vijenci i zapaljene svijeće za poginule hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu.
U organizaciji Zajednice udruga HVIDR-a Vukovarsko-srijemske županije i Udruge HVIDR-a Vukovar, kod zavjetne kapelice na Putu spasa – Kukuruznom putu zapaljene su svijeće, položeni vijenci i održana zajednička molitva u spomen na sve poginule hrvatske branitelje tijekom obrane Vukovara u Domovinskom ratu.
U ime Grada Vukovara vijenac je položio predsjednik Gradskog vijeća Goran Bendra, koji je istaknuo presudnu ulogu ovoga poljskog puta tijekom najtežih dana opsade.
„Kukuruzni put je tih dana bio ona zadnja slamka spasa za obranu grada Vukovara, za Vukovarsku bolnicu, ranjenike i civile, jer je to ostao jedini put kojim se mogla donijeti pomoć, potrepštine, lijekovi i naoružanje. Osim pokušaja naših hrabrih pilota sa sportskim avionima iz zraka, ovo je bila posljednja linija spasa. Ovdje su se izvlačili ranjenici i civili, a s druge su strane u Vukovar ulazile svježe snage za pomoć iscrpljenim braniteljima“, poručio je Bendra.
Medved: Hrabrost branitelja Vukovara trajno nam je nadahnuće
Počast poginulima polaganjem vijenca odao je i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, naglasivši kako je ovaj prolaz bio ključan za preživljavanje grada u okruženju.
„U okolnostima kada je grad trpio najžešće udare, ovaj je Kukuruzni put u pravom smislu bio put spasa za ranjene, za snage koje su prilazile pomoći gradu te za dovoz lijekova i hrane. Nažalost, njegovim prekidom grad je trpio velike teškoće. Danas iskazujemo zahvalu svim hrvatskim braniteljima i ljudima koji su branili Vukovar u nemogućim uvjetima. Njihova hrabrost i danas nam je snažno nadahnuće u svemu što činimo, a diljem Hrvatske narod zastaje i pali svijeću u znak poštovanja ljudima kojima dugujemo slobodu“, rekao je ministar Medved.
Bolna sjećanja suboraca i poruka jedinstva
Svoja sjećanja na dramatične trenutke iz 1991. godine podijelio je i vukovarski branitelj Josip Horvat, prisjetivši se tragičnog događaja koji mu se trajno urezao u pamćenje.
„Kad su naišli djeca i žene s hladnjačom, vozač je bio lakše ranjen i pobjegao je iz kamiona, vrata su se zalupila i tu djecu, kad smo Frenki, ekipa i ja došli, nismo ih mogli spasiti. To mi je ostalo duboko urezano u sjećanje i boli me što ih nisam mogao izbaviti“, kazao je Horvat te suborcima uputio snažnu poruku: „Poručio bih dragim prijateljima, suborcima i dragovoljcima koji su došli u Vukovar da budemo onakvi kakvi smo bili i na početku – jedinstveni.“
Žila kucavica opkoljenog grada
Kukuruzni put obuhvaćao je mrežu poljskih puteva kroz kukuruzišta od vukovarskog prigradskog naselja Lužac do Bogdanovaca te je služio kao jedina veza Vukovara sa slobodnim dijelom Hrvatske. Kroz njega su se dopremali hrana, lijekovi, streljivo i svježe snage, dok su se u suprotnom smjeru izvlačili najteži ranjenici.
Okupacijom sela Marinci 1. listopada 1991. godine Vukovar se našao u potpunom okruženju sve do sloma obrane u studenome. Posljednji koji su tim putem ušli u opkoljeni grad bili su dragovoljci i pripadnici HOS-a iz Zagreba, na čiji je poticaj na početku zemljanog puta izgrađena zavjetna kapelica.


