U emisiji Pozor-govori žena donosimo najnovije rezultate istraživanja Svjetskog ekonomskog foruma u kojima se, između ostalog navodi da će ženama za postizanje ekonomske jednakosti s muškarcima trebati puno više vremena nego što su studije ranija predviđale. 

Vukovar ne da Dunav niti Luku Vukovar poručili po prvi puta jedinstveni gradonačelnik i svi gradski vijećnici.

Svi gradski vijećnici, predstavnici osam političkih stranaka, jednoglasno su na tematskoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Vukovara, koju je inicirao gradonačelnik Ivan Penava, donijeli Zaključak da su protiv Projekta izgradnje višenamjenskog kanala Dunav-Sava, Transportno-logističkog centra Vuka i Bazenske luke Bršadin.

Vukovar ne da Dunav niti Luku Vukovar poručili po prvi puta jedinstveni gradonačelnik i svi gradski vijećnici.

Kad čuješ kako ljudi razgovaraju
na ulici, u uredu, u krčmi,
stječe se dojam da je većina ljudi zla.
A kad bi, recimo, tjedan dana
odlazio na sve pogrebe
i čitao sve oproštajne govore,
čovjek bi pomislio
kako zapravo i nema loših ljudi,
kako su svi očevi i majke
idealni očevi i majke
i kako postoje samo predobri bračni parovi,
dragi, brižni i vjerni.
Nikada još ni na jednoj osmrtnici nije
pisalo: »Bio je gad« ili: »Bila je prava stoka«.
Od osmrtnice možeš puno naučiti,
na primjer:
Nemoj govoriti dobro o drugome
tek na njegovu grobu!
Cvijeće darivaj dok su ljudi živi.

Duhovnu misao pripremio je fra Ivica Jagodić.

Misli na svoje pokojne i slušaj ih!
Nemoj se sada baviti
samo bijelim krizantemama.
Ovih dana govore pokojnici.

Tu je netko ušao u jedan drugi svijet,
netko koga si htio zadržati objema rukama.
Zaklinjao si, plakao, molio,
ali ništa nije pomoglo.

Možda si sasvim ogorčen?
Ali taj dragi pokojnik, ta draga pokojnica mole te:
Predaj se, smiri se, počini! Poslušaj nas, mrtve!
Možda s cvijećem u rukama stojiš na grobu nekoga
tko je umro prerano, slomljen od briga.
Ima majki koje odu prerano jer su im odrasla djeca
zagorčila život nezahvalnošću i bezdušnošću.
Mirno se isplači na grobu ako si prekasno došao
s cvijećem i s malo ljubavi.
Ali čuj! I ovi pokojnici govore
o praštanju i miru!

Za sve koji vjeruju i ljube
grob nije zatvorena rupa,
nego otvorena vrata
u novi i ljepši život.

Duhovnu misao pripremio je fra Ivica Jagodić.

U crkvu je na misno slavlje, među ostalim vjernicima, došla i mlada obitelj s troje malene, predškolske djece. 

Živi odlaze s cvijećem k mrtvima.
Mjesec studeni posebno je povezan s mišlju o smrti.
No, malo njih može podnijeti te misli.
Oni hoće živjeti, živjeti punim plućima,
iskoristiti i uživati život.
Ali što je život ako si već sutra mrtav?

Nemoj biti kao klaun koji zatvori oči
i ne želi išta vidjeti niti išta znati.
Misli još danas na vlastitu smrt,
možda i prvi put u svojem životu;
sjeti se da ćeš jednom i sam,
sam samcat, morati ući u noć.

Umiranje je jezivo, užasno
ako slijepo odlaziš u zemlju
na koju nikad prije nisi mislio,
o kojoj još nikada nisi sanjao.
Umiranje se dade lakše prihvatiti
ako si naučio napuštati,
ako si se otvorio tajni
koja te čeka poslije smrti.

Ako možeš vjerovati da postoji Bog
koji te ljubi, ne samo kad živiš,
nego još više kad umreš,
tada umiranje znači:
vratiti se k Ocu, kao dijete,
vratiti se u zemlju gdje je sve dobro.

Duhovnu misao pripremio je fra Ivica Jagodić.