- Idejni sam tvorac cijeloga projekta o Luki Lukiću, na njemu sam radio 14 godina i još uvijek nije gotov. Obuhvatio sam 4500 stranica rukopisa, a znamo da je Lukić koji je bio učitelj u Klakaru 37 godina iza sebe ostavio oko 17 tisuća stranica rukopisa o običajima, životu, zatim pjesme, pripovjetke, basne, a pisao je puno i o graditeljstvu. Dvije godine sam uz pomoć studentica samo prepisivao njegove rukopise, radi se o specifičnom jeziku kojega malo tko razumije – rekao je Blaževac – Pajkov.
Da se u slučaju ovih objavljenih izdanja radi o uspješnoj suradnji znanstvene i lokalne zajednice potvrdila je prof.dr.sc. Ružica Pšihistal s Filozofskog fakulteta u Osijeku.
- Ovo je vrlo vrijedan projekt i čitav je niz etnoloških, filoloških, umjetničkih i drugih opravdanja zašto je objavljen. Radi se vrijednoj etnografskoj građi koja obuhvaća razdoblje od gotovo 100-tinu godina. Dobar dio Lukić je zapisivao ali i preuzeo iz tada postojećih pjesmarica i molitvenika. Dosad je ta građa ležala u HAZU, po institutima i lokalnim muezjima, no sada je objavljena i priređena kao kritičko izdanje što znači da sadrži popratnu znanstvenu opremu uključujući bilješke, rječnik i sve što treba imati da bi bilo kompletno predstavljeno kao znanstveno izdanje ali i kao izdanje koje će biti zanimljivo i širem čitateljstvu – rekla je Pšihistal, jedna od recenzentica.
S druge pak strane, jedna od supriređivačica izdanja Dunja Vatić istaknula je kako se do sada smatralo da je u Slavoniji etnografski najbolje opisano bivše selo Otok, međutim s ovim dijelom objavljene rukopisne baštine Luke Lukića, a to nije ni petina onoga što je napisao i ostavio, pokazalo se da je najbolje opisan Klakar a jednako tako Luka Lukić puno je vremena pisao i o svom rodnom Brodskom Varošu.
- Radi se o iznimnoj osobi koja je jako puno pisala. Nastojao je zabilježiti narodnu dušu – kazala je Vatić o važnosti lika i djela Luke Lukića.
Nazočne na predstavljanju pozdravio je i ravnatelj Državnoga arhiva u Vukovaru Petar Elez.
