Vijesti

Nakon što je šest svinja ispalo iz teretnog vozila na brzoj cesti između Križevaca i Vrbovca, udruga Prijatelji životinja podnijela je prijavu Državnom inspektoratu. Traže da se utvrdi kako je došlo do nesreće, jesu li poštovani propisi o zaštiti životinja i što je poduzeto kako bi se ozlijeđenim i ugroženim životinjama pružila pomoć

Trgovački lanci diljem Hrvatske uključili su se u kampanju „Uključi savjest – ponekad djeci treba reći ne“, čiji je cilj sprječavanje konzumacije alkohola među maloljetnicima. Informativni materijali kojima se poziva na dosljedno poštovanje zabrane prodaje alkohola maloljetnicima bit će izloženi u prodavaonicama do kraja listopada.

Edukacije će obuhvatiti teme uspostave kvalitetnog odnosa sa starijim osobama, savjetovanja, evaluacije u savjetodavnom radu, nasilja nad starijim osobama te prava iz sustava socijalne skrbi.

Predstavnici Vodovoda grada Vukovara sudjelovali su na 29. skupu Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacije „CROVIK – Aktualnosti u vodoopskrbi i odvodnji“ održanom u Puli.

U sanaciju i rekonstrukciju dijela krovišta OŠ „Ivan Kozarac“ uloženo više od 100 tisuća eura, a raduje i porast broja učenika u novoj školskoj godini

Grad sufinancira polovicu prihvatljivih troškova, a pojedini poduzetnici mogu ostvariti do 6.000 eura bespovratne potpore. Vrijeme za prijavu je ograničeno!

Dan otvorenih vrata Općinskog suda u Vukovaru - Građani će moći upoznati rad pravosuđa.

Maja Weber, autorica knjige „Grad bez zidova-Priče koje hodaju“ kroz autobiografske priče čuva sjećanja na djetinjstvo u Vukovaru, ratne strahove i svakodnevicu koja se zauvijek promijenila. Svoja iskustva danas prenosi i mlađim generacijama, nastojeći im približiti prošlost kroz osobne priče, emocije i uspomene. Od djevojčice iz Vukovara do autorice knjige Govoreći o sebi danas i djevojčici kakva je bila 1991. godine, Weber ističe kako se, unatoč godinama i životnim iskustvima, neke osobine nisu promijenile. - Danas sam odrasla žena, 35 godina starija od one djevojčice iz 1991. godine koje se još uvijek sjećamo. Radim u izdavaštvu, aktivno sudjelujem u kulturnoj sceni, imam svoje hobije i okružena sam ljudima koji me vesele. Ipak, ono što je zajedničko djevojčici iz 1991. i meni danas jest znatiželja. I dalje uživam povezivati ljude, stvarati i, prije svega, pokretati stvari u koje vjerujem – rekla je Weber. Upravo je želja da pokrene nešto u što vjeruje bila jedan od motiva za nastanak knjige. No, prije nego što su ratna iskustva dobila oblik pisanih priča, Vukovar je za nju bio grad obične, mirne svakodnevice. - Ako govorimo o onom lijepom i mirnom razdoblju, o pitomom Vukovaru, onda je riječ koja ga najbolje opisuje svakodnevica. Živjeli smo obične živote. S obitelji sam provodila predivne dane, osobito tijekom školskih praznika. Tu su bili Dunav, Vukovarska Ada, šetnje gradom i druženja s kumovima i prijateljima. Nažalost, sve se to promijenilo, ali upravo je ta svakodnevica ono što je vrijedno. Najobičnije, male stvari zapravo su najvažnije- dodala je. Sjećanja koja su čekala pravi trenutak Potreba da svoja iskustva podijeli s drugima nije se pojavila odjednom. Potaknula ju je jedna škola koja ju je pozvala da učenicima ispriča svoju priču. Svjesna emocionalne težine teme i odgovornosti koju nosi razgovor s djecom o ratnim iskustvima, Weber je odluku dobro promislila prije nego što je pristala. Danas već četvrtu godinu sudjeluje u susretima s učenicima, tijekom kojih im približava svoje djetinjstvo i iskustva iz ratnog Vukovara. - Moram priznati da sam dobro promislila jer su to emotivne teme i velika je odgovornost djeci prenijeti svoje iskustvo. Ipak, pristala sam i odvažila se. Ti se susreti održavaju tijekom cijele godine, a najviše u listopadu i studenome - rekla je. Upravo su ta iskustva, kao i poticaji ljudi iz njezina okruženja, postupno doveli do ideje o pisanju knjige. - Dvije su me osobe potaknule da počnem pisati. Nakon jednog predavanja, kroz šalu sam čula rečenicu: ‘Počni pisati.’ Trebalo je vremena da ideja sazrije i da napokon sjednem i počnem. A onda je došao jedan vikend kada sam počela pisati i nastavila satima, duboko u noć, gotovo do jutra - dodala je Weber. Kada je jednom počela zapisivati svoje doživljaje, priče su se nizale prirodno. Nije joj bio cilj zabilježiti samo najvažnije povijesne događaje, nego one trenutke koji su u njoj ostavili najdublji trag. - Moja je temeljna ideja bila pisati prema osjećaju. Nisu nužno sve priče najvažnije prema onome što se dogodilo, ali meni su ostavile trag. Osjećala sam da ih trebam zapisati- rekla je. Posebno izdvaja priču „Mirisi kojih se bojim“, koja, kako kaže, nije ni tužna ni mračna, ali vrlo jasno prenosi osjećaj koji se javlja pri sjećanju na boravak u podrumu. - I nakon 35 godina ostaje taj osjećaj. Nije riječ samo o fizičkom dijelu onoga što se dogodilo, nego o osjećaju koji određene stvari i danas bude u vama. Rukopis knjige završila sam u siječnju, dok sam posljednju priču napisala neposredno prije zaključenja zbirke. - rekla je Weber.