Gošća Gradskog sata HRV-a u 13.00 sati je zamjenica gradonačelnika Vukovara Ivana Mujkić.

Vukovar, Hrvatska, Europa ali i cijeli svijet suočeni su s pandemijom koronavirusa koja je u mnogočemu utjecala na naš uobičajeni život. Brojne mjere nacionalnoga Stožera civilne zaštite poduzete s ciljem sprječavanja širenja moguće zaraze utjecale su i na ovogodišnje obilježavanje Dana grada Vukovara i njegovih nebeskih zaštitnika sv. Filipa i Jakova, 3. svibnja 2020. godine.

Hrvatski radio Vukovar prisjetio se svojih kolega Branimira Polovine i  Siniše Glavaševića, koji su mučki ubijeni na Ovčari 20. studenoga 1991.  godine. Tim su povodom predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko,  ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar Jelena  Miškić i direktor Hrvatskoga radija Vukovar Robert Rac, u prisutnosti  djelatnika HRV-a, položili  vijenac i zapalili svijeću podno  spomen biste Glavaševiću u  holu zgrade HRV-a.

- Hrvatski radio Vukovar u Domovinskom ratu je ostao bez petero djelatnika, a posljednji u nizu bili su radijski tehničar Branimir Polovina i novinar, urednik, književnik i ratni izvjestitelj Siniša Glavašević. Siniša je bio i ostati će u srcima svih Vukovaraca, a Hrvatski radio Vukovar ima taj zadatak da evocira uspomenu na Sinišu, očuva sav njegov rad. Mislim da smo u tome zadatku na dobrome putu i vjerujem da su naši slušatelji to prepoznali kroz naš program te kroz emitiranje Glavaševićevih izviješća sa prozora zgrade HRV-a tijekom prolaska kolone sjećanja. To je bio naš način da pokažemo kako Sinišu nikada nećemo zaboraviti, istaknu je direktor Hrvatskog radija Vukovar Robert Rac.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko rekao je da su Siniša Glavašević i drugi novinari koji su poginuli za vrijeme Domovinskog rata. Oni su dio našeg identiteta i primjer kako se istinom boriti protiv zla.
- Naša je dužnost i obveza  nositi Sinišin glas, glas nade koji je podizao moral našim sugrađanima u najtežim danima.

Mi se trudimo kroz naš novinarsko-književnički susret ispričati istinu u Hrvatskom radio Vukovaru i velikom čovjeku Siniši Glavaševiću, rekla je ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar Jelena Miškić.

Svoje posljednje izvješće, koje je montirao  Branimir Polovina, Glavašević je poslao iz vukovarske bolnice 18.  studenoga 1991. godine navečer. Iz Bolnice su obojica odvedeni na Ovčaru gdje su pogubljeni.

U okviru Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. i u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata održan je 12. mimohod pod nazivom „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“ koji se organizira u čast i spomen na sve poginule i nestale hrvatske branitelje.

Prigodni program na Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskoga rata počeo je minutom šutnje u spomen svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima.

Predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Sandra Rapčak tom je prigodom poručila kako su njihovi poginuli i nestali roditelji, kao i živi branitelji,  stvorili slobodnu Domovinu i njima u naslijeđe ostavili da ju učine boljom za život.
Osvrnula se i na one koji nisu željeli slobodnu Hrvatsku, a to ne žele niti danas, upitavši kako da oproste onima koji nisu tražili oprost i nikada se za zločine nisu ispričali.
- Kako oprostiti kada još uvijek imamo veliki broj nestalih, kada za ratne zločine skoro pa i nemamo presude, a zločinci i danas slobodno šeću? – upitala je Rapčak poručivši kako se budućnost gradi nakon riješene prošlosti.

Nazočnima se obratio ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskoga rata Vukovar Krunoslav Šeremet.
- Okupili smo se danas kao i svih prethodnih godina u spomen na sve ubijene i nestale u najgorem masakru novije hrvatske povijesti, s istom tugom i istim bolom, prisjećajući se nečuvenog zločina počinjenog na Ovčari u kojem je objedinjena sva patnja hrvatskog naroda u borbi za samostalnost. Ministarstvo hrvatskih branitelja ulaže maksimalne napore u traženju istine i traženju nestalih te jamči kako se neće odustati od potrage ma koliko godina prošlo jer znamo da vrijeme ne liječi rane da tuga ne slabi godinama i da svatko treba znati gdje leže njihovi najmiliji – izjavio je Šeremet.

Nakon prigodnog programa nekoliko stotina članova udruge iz svih krajeva Hrvatske, branitelja, stradalnika  i ostalih koji su im došli izraziti potporu u koloni su krenuli put Ovčare kako bi spojili dvije najveće masovne grobnice iz vremena Domovinskoga rata.

U koloni je bila i Veronika Soldo koja je oca izgubila kada je imala samo dvije i pol godine.
- Ocu se gubi svaki trag 18.11. iz vukovarske bolnice, kasnije smo doznali da je završio na Ovčari gdje je i pogubljen, identificiran je 2000. godine, a sahranjen je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata – rekla je Veronika.

Po dolasku do mjesta masovne grobnice na Ovčari održan je prigodni  program "Ovčara - vječna rana".

Nakon  svete mise za žrtve Borova naselja, počast je odana i hrvatskim braniteljima i civilima stradalim 1991. godine, na obali Dunava u Borovu te žrtvama ekshumiranim iz masovne grobnice na farmi Lovas. Položeni su vijenci i upaljene svijeće i podno spomen obilježja osobama nestalim u Domovinskome ratu u Borovu naselju.

U selu Borovo na obali Dunava, na mjestu gdje su srpske okupacijske vlasti 1991. pogubile više od stotinu civila i zarobljenika dovedenih iz Borovo commerca, članovi Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja „Vukovarske majke'' bacanjem vijenca i ruža u Dunav, paljenjem svijeća postavljenih u oblik križa i molitvom odali su počast stradalima na tome mjestu.

Jedna od majki Milka Pančić još uvijek traži svoju devetnaestogodišnju kćer Jelenu za koju je čula da je posljednji put viđena u Borovu.

- Njen je trag Borovo selo, tamo je bila u školi te u sportskoj dvorani, to sam saznala od ljudi koji su bili s njom. Izdvojena je s dosta žena u učionicu gdje je bila ispitivana, a potom i odvedena – izjavila je Milka Pančić

Prema riječima ministra branitelja Tome Medveda i ovi događaji dokaz su monstruoznih zločina i genocidnih radnji četničkih formacija, paravojnih postrojbi i JNA. Naglasio je kako će u pronalasku nestalih osoba znatno pomoći novi zakon o osobama nestalim u Domovinskome ratu temeljem kojega od Beograda traže istinu o nestalima. Potom je izjavio kako ne želi komentirati postojanje volje te da precizno i jasno od Srbije traže dokumente u kojima se nalazi sudbina posmrtnih ostataka.

Predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika grada Vukovara Tomislav Josić rekao je kako je za velik broj još uvijek nestalih osoba kriv nedostatak volje kod Beograda, ali i Zagreba.
- Mi obilazimo ova mjesta strašnih zločina, prisjećamo se ljudi koji su dali živote, iskreno mogao sam i sam ovdje završiti tih dana. Čudim se kako država Hrvatska nije imala snage te kako je mogla oprostiti onima koji su činili strašne zločine i ne procesuirati ih – rekao je Josić.

Potporu Vukovarcima i Vukovarskim majkama u ovim teškim trenucima i ovoga su puta dale Žene u crnom iz Srbije.
- Mi ćemo nastaviti tražiti odgovornost za zločine koji su se počinili u Vukovaru - rekla je aktivistica i osnivačica Žena u crnom Staša Zajović.

Nakon odavanja počasti ubijenima u Borovu počast je odana  i žrtvama  ekshumiranim iz masovne grobnice na farmi Lovas iz koje su 2001. iskopani posmrtni ostatci 24 osobe  odvedene iz Borovo commerca i strijeljane. Počast je odao i zamjenik gradonačelnika Grada Vukovara Marijan Pavliček.
- Bitka za Vukovar je nažalost tragično završila, a ono što je najgore tek su tada neprijatelji pokazali sva svoja zvjerstva prema nedužnima kako braniteljima tako i civilima – izjavio je zamjenik gradonačelnika.

Vijenci su položeni i svijeće upaljene i podno spomen obilježja osobama nestalim u Domovinskome ratu u Borovu naselju, a među sudionicima bila je i majka Jean-Michel Nicoliera Lylien Fournier.

-  Izgubiti dijete je najgora stvar koja se može dogoditi za majku. Ima puno ljudi koji cijene žrtvu Jeana Michala. Iako ne živim tu, Vukovar je u mome srcu – rekla je majka Jean-Michel Nicoliera.

Na području grada Vukovara traga se za još 363 osobe.