Povjesničar Vinko Živić o razvoju grada, ratnom stradanju i izazovima budućnosti
Povjesničar i arhivist Vinko Živić govori o stoljetnom razvoju Vukovara, njegovu gospodarskom usponu, ratnom stradanju i otvorenim pitanjima koja i danas opterećuju grad i njegove stanovnike.
Vukovar se u kolektivnom pamćenju najčešće povezuje s 1991. godinom. S obranom grada, tromjesečnim otporom, razaranjem i velikom ljudskom tragedijom. No povijest Vukovara počela je mnogo prije Domovinskog rata. Stoljećima se razvijao kao važno trgovačko, prometno, upravno i gospodarsko središte na Dunavu. Njegov identitet oblikovali su ljudi različitih nacionalnosti, kulture i vjere. Njegov razvoj obilježili su trgovina, obrt, industrija i rijeka koja ga je povezivala sa širim europskim prostorom.
Upravo je tu širu sliku Vukovara u razgovoru za Hrvatski radio Vukovar, povodom 35. obljetnice sloma obrane grada, približio povjesničar i arhivist Vinko Živić, arhivist specijalist Državnog arhiva u Vukovaru. Govorio je o povijesnim razdobljima koja su oblikovala grad, njegovu gospodarskom usponu, demografskim promjenama, ali i o dokumentima koji čuvaju tragove prošlosti.
Razgovor je otvorio i pitanja koja ni nakon 35 godina nisu zatvorena. Među njima su sudbina nestalih osoba, dostupnost dokumentacije iz ratnog razdoblja, povratak kulturnoga blaga te odnosi Hrvatske i Srbije. No jednako je važan bio i pogled prema budućnosti. Jer Vukovar, ističe Živić, nije samo mjesto sjećanja na rat. To je grad s bogatom poviješću i potencijalima koje tek treba u cijelosti prepoznati.

Od kraja 17. stoljeća do industrijskog uspona
Govoreći o razdobljima koja su najviše utjecala na oblikovanje Vukovara, Živić izdvaja kraj 17. stoljeća. Nakon Velikoga bečkog rata i povlačenja Osmanlija počinje razdoblje koje će postaviti temelje njegova kasnijeg razvoja.
– Ako govorimo o modernom razdoblju, sigurno je to kraj 17. stoljeća. Tada počinje temelj današnjeg modernog razvoja Vukovara – pojasnio je Živić.
U stoljećima koja su slijedila razvijale su se različite gospodarske djelatnosti. Trgovina i promet imali su važnu ulogu, a grad je postupno jačao i kao upravno središte. Vukovar je do sredine 19. stoljeća imao status trgovišta. Sastojao se od Starog Vukovara i Novog Vukovara, odnosno naselja na objema obalama Vuke. Početkom 20. stoljeća dobio je status grada.
Njegov položaj na Dunavu bio je jedna od najvećih razvojnih prednosti. Rijeka je omogućavala prijevoz robe, sirovina i strojeva. Povezivala je Vukovar s važnim središtima u srednjoj Europi, ali i s prostorom sve do Crnog mora.
– Dunav je jedan od glavnih elemenata sveukupne gospodarske djelatnosti Vukovara. Bio je to lagan način prijevoza robe, dobara, sirovina i strojeva – istaknuo je Živić.
Rijeka je imala važnu ulogu i u razvoju industrije. Upravo je prometna povezanost bila jedan od čimbenika koji su pogodovali dolasku većih industrijskih ulaganja. No gospodarski život grada nije počeo s industrijalizacijom. Vukovar je i prije toga imao razvijenu trgovinu, obrtništvo i različite manje proizvodne pogone.
Jedan od važnih koraka u industrijskom razvoju bila je 1905. godina i otvaranje Kudeljare. Taj pogon pripada ranijoj fazi industrijalizacije, prije dolaska tvornice Bata. Tijekom sljedećih desetljeća postupno su se širile proizvodne djelatnosti, a rastao je i broj zaposlenih.
Posebno razdoblje počinje dolaskom češke tvrtke Bata, koja je u Vukovaru pokrenula izgradnju velike tvornice obuće. Industrijski razvoj pratio je i stambeni. Uz tvornicu se razvijalo Borovo naselje, koje je postalo jedno od prepoznatljivih obilježja novoga industrijskog Vukovara.
– Kada je Bata došao, počinje izgradnja tvornice, ali istodobno i izgradnja stambenog naselja, onoga što danas poznajemo kao Borovo naselje – rekao je Živić.
Za razvoj tvornice Dunav je imao važnu logističku ulogu. Strojevi i druga oprema dopremani su riječnim putem, što je dodatno potvrđivalo koliko je prometni položaj značio za vukovarsko gospodarstvo.
Industrijski rast nastavio se i nakon Drugoga svjetskog rata. Kombinat Borovo postao je jedan od najvećih gospodarskih sustava u ovom dijelu Hrvatske. Razvijali su se i drugi gospodarski subjekti, a Vukovar je privlačio stanovništvo iz različitih krajeva.
U razdoblju prije Domovinskog rata grad je imao više od 40 tisuća stanovnika. Bio je važno industrijsko i gospodarsko središte istočne Hrvatske. Njegova demografska slika bila je rezultat dugotrajnih migracija, gospodarskih promjena i povijesnih okolnosti.

Multikulturalnost, rat i dokumenti koji čuvaju sjećanje
Vukovar je stoljećima bio prostor susreta različitih naroda i kultura. Nakon povlačenja Osmanlija i ponovnog naseljavanja opustošenih područja, na ovo su područje dolazili stanovnici iz različitih dijelova Habsburške Monarhije. Među njima su bili Nijemci, Mađari, Srbi, Hrvati, Slovaci, Rusini i pripadnici drugih zajednica.
Važnu ulogu u oblikovanju prostora imale su i plemićke obitelji kojima su dodjeljivani posjedi. Među njima su bili Eltzovi i drugi velikaši. Njihovo djelovanje ostavilo je trag u razvoju gospodarstva, društvenog života i kulturne baštine.
Živić podsjeća da se nacionalna i kulturna struktura stanovništva mijenjala pod utjecajem velikih povijesnih događaja. Posebno su je obilježila dva svjetska rata. Nakon Drugoga svjetskog rata uslijedili su industrijalizacija, urbanizacija i preseljavanje stanovništva. Sve je to utjecalo na sastav stanovništva i društvenu sliku grada.
Kako je Vukovar izgledao u pojedinim razdobljima, danas se može rekonstruirati i zahvaljujući arhivskoj građi. Posebnu vrijednost imaju stare fotografije, razglednice, novinski članci i dokumenti. Oni ne govore samo o velikim političkim i gospodarskim događajima. Otkrivaju i svakodnevni život stanovnika.
– Slika govori tisuću riječi. Na fotografijama možemo vidjeti kako su izgledale građevine, kako su ljudi bili odjeveni i što se događalo na ulicama i trgovima – objasnio je Živić.
Fotografije bilježe sokolske sletove, vjerske manifestacije, državne proslave i druge događaje. U kombinaciji s pisanim dokumentima omogućuju istraživačima da stvore cjelovitiju sliku nekadašnjega života. Takva građa važna je i za razumijevanje razmjera onoga što je grad izgubio tijekom ratnih razaranja.
Govoreći o 1991. godini, Živić upozorava da se bitka za Vukovar ne može promatrati izdvojeno iz širega povijesnog i političkog konteksta. Njezini uzroci i okolnosti povezani su s raspadom Jugoslavije, političkim promjenama u Europi i svijetu te dubokom gospodarskom i društvenom krizom osamdesetih godina.
Podsjetio je i da se o početku bitke za Vukovar može govoriti iz različitih perspektiva. Dok se u javnosti često ističe 25. kolovoza 1991., postoje i raniji događaji koji su prethodili otvorenim borbama. Među njima su organiziranje nebraniteljskih i obrambenih struktura tijekom proljeća te događaji u Borovu naselju početkom srpnja.
Za razumijevanje razdoblja koje je uslijedilo važni su i arhivski izvori. Dokumenti, službene evidencije, fotografije i osobna svjedočanstva zajedno čine temelj budućih istraživanja. Živić ističe da se arhivska građa čuva prema pravilima struke, ali i da još uvijek postoje dokumenti koji nisu pronađeni ili nisu prepoznati kao povijesno vrijedni.
– Sigurno postoji još arhivskoga gradiva koje je možda u privatnom vlasništvu ili kod osoba koje ni ne znaju da ga posjeduju – rekao je.
Posebno se osvrnuo na dokumentaciju koja se odnosi na djelovanje zdravstvenih ustanova u Vukovaru tijekom okupacije. Državni arhiv u Vukovaru čuva dio gradiva nekadašnjega Medicinskog centra „Sveti Sava” (vukovarska bolnica za vrijeme okupacije). Riječ je o dokumentaciji koja se odnosi na razdoblje od 1992. do 1997. godine. Ona sadržava podatke o radu zdravstvene ustanove, ali i o svakodnevnom životu u gradu.
Živić je objasnio da je dio starije bolničke dokumentacije (razdoblje od 1940.) stradao zbog neadekvatnog čuvanja i smještaja. Neki su dokumenti završili u privatnim kućama i drugim prostorima, a ono što je sačuvano i predano arhivu danas je vrijedan izvor za istraživače.
Međutim, dokumentacija koja se odnosi na rad ratne bolnice tijekom jeseni 1991. godine ne nalazi se u vukovarskom arhivu. Njezina sudbina i dalje je nepoznata.
– Taj dio još je nepoznanica. Jedan dio dokumentacije vraćen je, ali najvažniji protokoli i dokumenti koji se odnose na rad ratne bolnice tijekom jeseni 1991. nisu kod nas – pojasnio je Živić.
Upravo zato pitanje dostupnosti arhivske građe ima i šire značenje. Dokumenti mogu pomoći u utvrđivanju povijesnih činjenica, rasvjetljavanju sudbina nestalih osoba i istraživanju događaja tijekom okupacije. Živić smatra da su važni svi zapisi, od službenih izvještaja do fotografija i osobnih svjedočanstava.

Otvorena pitanja i budućnost grada na Dunavu
Trideset pet godina nakon sloma obrane Vukovara još uvijek se traga za nestalim osobama. U razgovoru je istaknuto da je na području Vukovara i okolnih mjesta riječ o više od 300 neriješenih sudbina, dok je na razini Hrvatske navedeno 1.725 neriješenih slučajeva.
Za obitelji nestalih svaka nepoznata sudbina znači nastavak neizvjesnosti. Živić upozorava da se ne radi samo o humanitarnom pitanju. Riječ je i o pitanju odnosa Hrvatske i Srbije, ali i o dostupnosti dokumentacije koja bi mogla pomoći u rasvjetljavanju sudbina nestalih.
– Svaki zapis, svaki papir i fotografija mogu biti važni izvori za saznanje istine o tome što se dogodilo s tim ljudima – rekao je.
Kao povjesničar i arhivist, smatra da je važno nastaviti istraživati postojeću građu, ali i tragati za dokumentima koji se možda nalaze izvan institucija. Dio odgovora mogao bi se nalaziti u arhivima i dokumentaciji koja još nije dostupna hrvatskim istraživačima.
Među otvorenim pitanjima nalazi se i povratak kulturnoga blaga odnesenog tijekom rata i okupacije. Za grad poput Vukovara, čija je povijest obilježena multikulturalnošću i bogatom kulturnom baštinom, povratak umjetnina i drugih predmeta ima posebno značenje.
Velik dio kulturne baštine već je vraćen, no dio je nepovratno izgubljen, a dio se još nalazi izvan Hrvatske. Živić podsjeća na važnost institucionalnih mehanizama i dogovora između država.
Ipak, povratak predmeta nije jedino važno pitanje. Jednako je važno sačuvati dokumentaciju o njihovu podrijetlu, povijesnom kontekstu i putu kojim su prošli. Pojedini predmeti tijekom desetljeća mijenjali su vlasnike i mjesta čuvanja. Neki su nestajali, a poslije ponovno bili pronađeni.
U razgovoru se otvorilo i pitanje političkih promjena u Srbiji te mogućnosti da one pridonesu rješavanju otvorenih pitanja iz Domovinskog rata. Živić smatra da će mnogo toga ovisiti o konkretnim potezima političkih predstavnika. Same političke poruke nisu dovoljne.
Kao primjer dugotrajnog procesa pomirenja naveo je Francusku i Njemačku. Te su države nakon niza ratnih sukoba postupno izgradile suradnju, među ostalim i zbog gospodarskih interesa i političke nužnosti. Ipak, upozorio je da su problemi na ovim prostorima povijesno dublji i složeniji.
Posebno pitanje za Vukovar jest i granica na Dunavu. Živić je podsjetio na poslijeratno razgraničenje Hrvatske i Srbije, nakon Drugog svjetskog rata, te rad komisije koja je izlazila na teren. Prema njegovu objašnjenju, u dijelu Srijema i Podunavlja uzimana su u obzir naselja i njihova nacionalna struktura, a u konačnici je granica na tom području određena tokom Dunava.
Demografska slika Vukovara još je jedan od pokazatelja dubine promjena koje su obilježile grad. Prema službenim popisima, administrativno područje Grada Vukovara 1991. godine imalo je 46.735 stanovnika. Na popisu 2021. zabilježeno je 23.175 stanovnika. Riječ je o gotovo prepolovljenom broju.
Živić smatra da je Domovinski rat imao izravan i snažan utjecaj na demografsku sliku grada. No današnje iseljavanje mladih i gospodarski izazovi nisu samo vukovarski problem. Slični procesi prisutni su i u drugim dijelovima Hrvatske.
– Danas Vukovar u smislu iseljavanja mladih i odlaska stanovništva više nije toliko specifičan u odnosu na druga mjesta u Hrvatskoj. Problemi s kojima se Vukovar suočava zapravo su problemi cijele Hrvatske – ocijenio je.
Upozorio je i na dugoročne posljedice nepovoljnih demografskih kretanja. Manji broj rođenih i odlazak radno sposobnog stanovništva utječu na budućnost zajednice. Zato se demografska politika ne bi smjela svoditi samo na kratkoročne mjere.
– To nisu stvari zbog kojih će grad propasti danas ili sutra. Ali time se stvaraju temelji za budućnost. Ako iz godine u godinu imamo sve manje rođenih, demografska slika postupno se pogoršava – rekao je Živić.
Može li Vukovar ponovno postati snažno gospodarsko središte istočne Hrvatske? Živić smatra da je to moguće, ali ne očekuje jednostavno ponavljanje industrijskog modela iz druge polovice 20. stoljeća. Današnje gospodarske okolnosti bitno su drukčije. Globalizacija i tržišna konkurencija otežavaju razvoj velikih industrijskih sustava na manjim prostorima.
Ipak, Dunav i dalje vidi kao jednu od najvažnijih razvojnih prednosti grada. Promet, riječna luka, trgovina i turizam mogli bi imati značajnu ulogu u budućem razvoju. No uspjeh će ovisiti o konkurentnosti i sposobnosti povezivanja s drugim europskim tržištima.
Za budućnost Vukovara važna je i ravnoteža između očuvanja sjećanja i stvaranja uvjeta za život novih generacija. Živić smatra da mladi trebaju učiti o povijesti grada i događajima iz Domovinskog rata. No istodobno trebaju upoznati i njegovu stariju povijest, kulturnu baštinu, gospodarski razvoj i ljude koji su ga oblikovali.
– Najvažnije je obrazovanje mladih. Trebaju znati što se događalo u Vukovaru, ali i šire. Tako neće grad doživljavati samo kao memorijalno mjesto ili grad spomenika – poručio je.
Vukovar, naglašava, ima bogatu kulturnu i društvenu povijest. Njegove građevine, vjerske zajednice, istaknute osobe i različita povijesna razdoblja pružaju mnogo prostora za istraživanje. Povijest grada ne završava 1991. godine.
Na kraju razgovora Živić je Vukovar opisao kao grad u kojemu i danas vidi kvalitetu života. Posebno je istaknuo mirnije okruženje, manju gužvu i prirodne prednosti života uz Dunav. Vjeruje da bi upravo takve vrijednosti mogle privući nove stanovnike i obitelji.
Za to će, međutim, biti potrebna suradnja lokalne i državne razine, gospodarski razvoj i dugoročno promišljanje. Budućnost se ne može graditi samo na sjećanju, ali se ne može graditi ni bez poznavanja prošlosti.
Poruka Vinka Živića zato je jednostavna, mlade generacije treba obrazovati i upoznati s cjelovitom poviješću grada. Vukovar ne smije biti sveden samo na ratnu tragediju. On je mnogo više od toga. Grad je to na Dunavu koji ima svoju dugu povijest, bogatu baštinu i pravo na budućnost u kojoj će se, uz poštovanje prema žrtvama, ponovno razvijati život.
SNIMKU gostovanja Vinka Živića u jutarnjem programu poslušajte u playeru ispod članka.


