Predstavnici crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede te gospodarski ribari sa Skadarskog jezera posjetili su Vukovar i poduzeće Istar agro s brendom Riba Panonica. Cilj je razvoj prerade slatkovodne ribe, stvaranje proizvoda s dodanom vrijednošću i povezivanje ribarstva s turizmom i ugostiteljstvom.
Kako tradicionalnu slatkovodnu ribu pretvoriti u prepoznatljiv i tržišno konkurentan proizvod, pitanje je na koje odgovore traže predstavnici crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i gospodarski ribari sa Skadarskog jezera. Upravo ih je potraga za novim mogućnostima razvoja slatkovodnog ribarstva dovela u Vukovar, gdje su posjetili poduzeće Istar agro i upoznali proizvodnju brenda Riba Panonica, koji dunavsku ribarsku tradiciju pretvara u suvremene prehrambene proizvode.
U okviru studijskog posjeta Hrvatskoj u Vukovar je stiglo 18 sudionika. Među njima je sedam predstavnika ministarstva i 11 gospodarskih ribara sa Skadarskog jezera. Posebno ih zanimaju iskustva u preradi, organizaciji proizvodnje, pakiranju, skladištenju i plasmanu slatkovodne ribe, ali i načini na koje se tradicionalna sirovina može približiti novim kupcima.
Skadarsko jezero ima velik potencijal
Predstavnica crnogorske delegacije Nikol Ulama savjetnica u ministarstvu i direktoratu za ribarstvo i savjetnica za slatkovodno ribarstvo istaknula je kako je jedan od glavnih ciljeva posjeta upoznati konkretan primjer uspješne prerade slatkovodne ribe te pronaći model koji bi se mogao primijeniti na području Skadarskog jezera.
Iako je riječ o području s dugom ribarskom tradicijom i značajnim ulovom, potencijal ribe još uvijek nije dovoljno gospodarski iskorišten. Posebno je zanimljiv šaran, odnosno krap, koji se u crnogorskim kućanstvima tradicionalno suši i poslužuje za blagdane.
– Mi tu tradiciju imamo u kućnoj varijanti, ali je još nismo dovoljno valorizirali ni postavili na tržište. Željeli bismo povezati gospodarske ribare, preradu i turizam te stvoriti prepoznatljiv proizvod koji bi imao svoju tržišnu vrijednost – istaknula je Ulama.
Na Skadarskom jezeru djeluje oko 300 ribara, a njih pedesetak okupljeno je u udruženju. Jedan od ciljeva je upravo njihovo snažnije povezivanje, kao i razvoj zajedničkog proizvoda koji bi mogao pronaći mjesto u restoranima, turističkim objektima i lokalnoj gastronomskoj ponudi.
Kolika je razlika između prodaje neprerađene ribe i proizvoda s dodanom vrijednošću, najbolje pokazuje podatak koji je iznijela Ulama. Kilogram svježeg šarana trenutačno vrijedi približno od tri do pet eura, dok bi se preradom i razvojem kvalitetnog finalnog proizvoda njegova vrijednost mogla povećati i do 50 eura po kilogramu.
Dodatnu priliku za razvoj vidi i u činjenici da je Skadarsko jezero dio UNESCO-ova programa “Čovijek i biosfera” što otvara prostor za povezivanje očuvanja prirodne baštine, lokalne proizvodnje i održivog turizma.
– Mala smo sredina i imamo dugu ribarsku tradiciju, ali sve je manje mladih koji se žele baviti ribarstvom. Vjerujemo da bi povezivanje ribarstva s turizmom, restoranima i smještajnim kapacitetima moglo donijeti novu perspektivu. Ribari bi svoju ribu mogli ponuditi restoranima, a turisti bi imali priliku kušati autentičan lokalni proizvod – poručila je Ulama.
Posebno ih je zainteresirao primjer proizvodnog pogona Riba Panonica, koji pokazuje da se prerada slatkovodne ribe može organizirati i u urbanom prostoru, bez nužnog smještanja proizvodnje izvan grada. Upravo takva iskustva, istaknula je, mogu pomoći crnogorskim ribarima i institucijama u definiranju budućih projekata i konkretnih razvojnih ciljeva.
Riba Panonica: od dunavske tradicije do suvremenog proizvoda

Domaćin susreta, predstavnik brenda Riba Panonica Miroslav Balaž, predstavio je proizvodni koncept kojim se slatkovodna riba nastoji približiti potrošačima kroz nove oblike pripreme i konzumacije.
U ponudi su riblji burgeri, riblji ćevapčići i ribasice, proizvodi koji se razlikuju od tradicionalnih oblika pripreme riječne ribe. Tim se proizvodima želi stvoriti prepoznatljiv gastronomski identitet Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije.
Ideja o razvoju takvih proizvoda postoji desetljećima, no za njezinu realizaciju bilo je potrebno vrijeme, razvoj tehnologije i stvaranje tržišnih uvjeta. Proizvodnja je na tržištu tek drugu godinu. Proizvodi se postupno pozicioniraju kroz različite prodajne kanale, među kojima je i maloprodajni lanac Spar.
Poseban naglasak stavljen je na kvalitetu sastojaka i nutritivnu vrijednost. Udio ribe u proizvodima kreće se od 60 do 80 posto, a koriste se i hrvatsko maslinovo ulje te prirodni začini, bez dodavanja aditiva.
Proizvodnja zadovoljava propisane standarde sigurnosti hrane, uključujući HACCP, a posjeduje i halal i košer standarde.
– Naši proizvodi imaju visok udio ribe, a cilj nam je pokazati da slatkovodna riba može biti kvalitetna, zdrava i praktična namirnica koju je jednostavno uključiti u svakodnevnu prehranu. Ponosan sam što smo takvu proizvodnju pokrenuli upravo u Vukovaru i što ideja polako pronalazi svoje mjesto na tržištu – istaknuo je Balaž.
Uz razvoj maloprodaje, poduzeće nastoji proširiti suradnju s hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima, ali i ustanovama koje organiziraju prehranu većeg broja korisnika.
Riba na jelovnicima vrtića i škola
Jedan od najvažnijih iskoraka brenda Riba Panonica jest uključivanje proizvoda u organiziranu prehranu djece. U suradnji s Gradom Vukovarom, kroz projekt Kinder Fish Garden, riblji proizvodi uvedeni su u jelovnike dječjih vrtića.
Djeca tijekom godine jednom tjedno imaju obrok pripremljen od proizvoda Riba Panonica, čime se nastoji potaknuti konzumacija ribe od najranije dobi i razvijati zdravije prehrambene navike.
Ipak, put do potrošača nije jednostavan. Kako je istaknuo zamjenik gradonačelnika Vukovara Filip Sušac, najveći izazov predstavlja činjenica da riječna riba i proizvodi od nje nisu dovoljno zastupljeni u svakodnevnoj prehrani, osobito među djecom koja na takve okuse nisu navikla.
– Ljudi su bića navike. Ako želimo da riba postane dio svakodnevne prehrane, nije dovoljno ponuditi proizvod jednom ili dvaput. Potrebno je kontinuirano razvijati svijest o važnosti konzumacije ribe, približiti je djeci i obiteljima te je učiniti dostupnom i privlačnom – poručio je Sušac.
Istaknuo je kako projekt ima šire značenje od same proizvodnje i plasmana hrane. Vukovar, kao grad na Dunavu i nekadašnja važna riječna luka, želi se snažnije povezati s rijekom, ne samo prometno i gospodarski nego i gastronomski.
U tom smjeru razvijaju se i manifestacije poput Dunav Festa, kojima se želi ojačati povezanost građana s Dunavom, njegovom tradicijom i potencijalima.
Lokalni proizvođači i kratki lanci opskrbe kao razvojna prilika
Zamjenik gradonačelnika posebno je naglasio važnost povezivanja lokalnih proizvođača i stvaranja sustava u kojem bi kvalitetna domaća hrana imala prednost u javnoj i institucionalnoj prehrani.
Kao važan razvojni smjer istaknuo je zelenu javnu nabavu i kratke lance opskrbe, kroz koje bi lokalni proizvođači lakše dolazili do škola, vrtića i drugih ustanova.
Pritom je naglasio kako mali proizvođači teško mogu samostalno konkurirati velikim tržišnim sustavima. Upravo zato, njihovo je udruživanje ključno za zajedničku nabavu, smanjenje troškova i kvalitetniji nastup na tržištu.
Upravo povezivanje iskustava, proizvođača i institucija može stvoriti temelje za održiviji model lokalne proizvodnje i distribucije hrane.
– Želimo da u našim školama, vrtićima i ustanovama bude što više kvalitetne hrane proizvedene u našem okruženju. Lokalnim proizvođačima treba dati priliku, a pritom ne gledati isključivo najnižu cijenu. Važno je prepoznati vrijednost domaće proizvodnje, njezinu kvalitetu i korist za lokalno gospodarstvo – istaknuo je Sušac.
Dunav i Skadarsko jezero – slični izazovi, zajednička prilika
Podršku projektu i povezivanju lokalnih proizvođača s institucijama istaknuo je i Darko Dimić, koji je naglasio važnost razvoja proizvoda temeljenih na lokalnim resursima, ali i stvaranja tržišta za njihovu dugoročnu održivost.
Vukovarsko iskustvo pokazuje kako se povezivanjem ribara, prerađivača, javnih institucija i potrošača može stvoriti nova vrijednost od sirovine koja je tradicionalno bila prisutna u lokalnom gospodarstvu, ali nije bila dovoljno iskorištena.
Upravo je takav model posebno zanimljiv crnogorskoj delegaciji. Skadarsko jezero i Dunav imaju različite prirodne i gospodarske okolnosti, ali dijele slične izazove: očuvanje ribarske tradicije, nedovoljnu zastupljenost slatkovodne ribe na tržištu, potrebu za preradom i privlačenje mlađih generacija u ribarstvo.
Studijski posjet zato nije usmjeren samo na upoznavanje proizvodnih tehnologija nego i na pronalaženje načina kako postojeće resurse pretvoriti u održivu gospodarsku priliku.
Za crnogorske ribare iskustvo Riba Panonice moglo bi biti polazište za razvoj vlastitih proizvoda od šarana, jačanje udruživanja i stvaranje prepoznatljivog brenda koji bi objedinio lokalnu tradiciju, gastronomiju i turizam.
Za Vukovar je, s druge strane, ovaj susret potvrda da se lokalna inicijativa može razvijati i izvan granica vlastite sredine te postati primjer drugima.




