Studeni. Nutarnje nas smiruje,
tjera na razmišljanje.
Pronašli smo mnogošto da spasimo na smrt bolesne.
Uljepšavamo svoje stanove
i znamo jako dobro jesti.

U životu se osjećamo tako sigurni
kao da nikada neće doći kraj.
No, to j e velika samoobmana.
Svaki dan slušamo o smrtnim nezgodama.
U našoj okolini ima prijatelja, dobrih poznanika
koji su teško bolesni i umiru.

Od smrti, koja nikoga ne štedi,
moramo naučiti živjeti.
Sto ima svoju vrijednost prilikom umiranja,
ima svoju vrijednost i u životu.
Na primjer, prijateljstvo i ljubav.

Tko je bio voljen,
tko je doživio istinsko prijateljstvo,
taj može zahvalno umrijeti,
jer mu je život bio lijep.
Tko vjeruje, tko zna da ga Bog ljubi,
tko sebe shvaća Božjim prijateljem,
može živjeti i umrijeti pun nade
u posljednju sigurnost.

Duhovnu misao pripremio je fra Ivica Jagodić.