Groblje u studenom. Svježe okićeni grobovi.
Mrtvi i živi zakratko zajedno na istome mjestu.
Jedni druge traže, ali jedni druge ne mogu dohvatiti.
To je okrutna dioba i strašna nemoć.
Odjednom, potišten i žalostan, pomisliš na vlastitu smrt.
Strah od smrti toliko je srasla s radošću nad životom.

 Smrt – nadmoćni smutljivac.
Ušulja se u svaki užitak,
potkopava svaku sigurnost,
guši organ kojim udišeš radost života.
Nitko ne izlazi na kraj sa smrću.
Ona se prešućuje, potiskuje, zaboravlja.

Sve se svodi na pitanje:
Je li smrt kraj ili nije?
Ako je smrt kraj, tvoje umiranje dobiva tada
karakter strašnog sakaćenja.
Ako pak nije kraj, tvoja smrt dobiva tada
zadivljujuće novu dimenziju.

Stojiš pred alternativom: Sve ili ništa,
smisao ili besmisao života,
Bog ili neizmjerna praznina.
Tajna života i smrti ovisi o tajni Boga.
Bio ti vjernik ili ne bio, želim ti samo jedno: nadu.
Nadu koja će ti do tvog posljednjeg daha
pružati radost nad životom da možeš biti sretan.

Duhovnu misao pripremio je fra Ivica Jagodić.