Nakon dugogodišnjeg rada udruge Žene u Domovinskom ratu na prikupljanju svjedočanstava žena u Domovinskom ratu, stečenim povjerenjem progovorile su i žrtve rata, a njihovi iskazi objavljeni su u knjizi Sunčica. Time se pokrenula snažnija potpora žrtvama u traženju zakonodavne zaštite. Da bi udovoljili zahtjevnosti problematike, na prijedlog Grada Zagreba, Ureda za branitelje, osnovana je Zaklada Sunčica kao prva institucionalna podrška.
Ova Zaklada osnovana je s ciljem pružanja materijalne i nematerijalne pomoći žrtvama ratnog zločina silovanja u Domovinskom ratu, kontinuiranog prikupljanja svjedočanstava o proživljenim iskustvima vezanim uz ratne zločine silovanja u Domovinskom ratu te upoznavanja domaće i međunarodne javnosti s prikupljenim svjedočanstvima, organiziranja tribina, okruglih stolova, izložbi, poticanja filmske i književne produkcije, prezentiranja dokumentacijskog materijala te izlaganja radova nastalih u okviru programa terapija koje će Zaklada provoditi, prikupljanja sredstava te pružanje humanitarne pomoći radi ostvarenja svrhe Zaklade, piše u Statutu Zaklade.
- Zaklada je osnovana 2015. godine. Radila je kroz cijelu 2016.-u provodeći programe koje je Udruga žena u Domovinskom ratu započela, a to je prvenstveno traženje zakona. Ono što Zaklada kao kompletnija organizacija može učiti to je potaknuti istraživanje, poticati žrtve da se jave i zatraže potporu u Zakladi, koja zasigurno može olakšati nošenje s traumom. Važna je činjenica da smo tu grupaciju uspjeli okupiti da se one druže, da imaju svoje kreativne radionice i da to više nisu osobe koje su same i usamljene s teškoćom traume nego su potpora jedna drugoj, što je vrlo značajno – rekla je Marija Slišković, upraviteljica Zaklade Sunčica.
Na novinarski upit postoje li podaci koliko je osoba tijekom Domovinskog rata seksualno zlostavljano, naglasila je da istraživanja o broju zlostavljanih osoba tijekom Domovinskom rata nikada nisu provedena, da je puno osoba je umrlo, tako da broj nikada nećemo saznati.
Ono što im predstavlja dodatan problem je postojeći Zakon o pravima žrtava seksualnog zlostavljanja, donesen 10. lipnja 2015. godine, a s kojim nisu zadovoljne. Slišković pojašnjava, kako se zakon tumači tako da netko tko ima druga prava prije ne može sada učiniti povoljniju opciju za sebe i ishoditi prava koja mu daje status žrtve seksualnoga nasilja.
- Zakon treba izmijeniti kako bi sve žene imale ista prava. Radimo na tome da se nelogičnost promjeni. Želimo ukloniti nedostatke koji razdvajaju prava žrtava – istaknula je Slišković.
S ovim problemom suočena je i predstavnica silovanih žena za vrijeme Domovinskog rata u Vukovaru Snježana Maljak.
- Ja i ostale žene i muškarci koji su ratni voji invalidi nismo dobili pravo na biranje za mjesečnu novčanu naknadu. Da smo progovorili kad smo davali svoje liječničke dokumente, da smo 90-ih progovorili o silovanju onda bi imali možda 60 posto i sad bi mogli prijeći na 2500 kuna. Ja recimo kao 40 postotni ratni vojni invalid imam pravo na 229 kuna mjesečne invalidnine dok civili imaju pravo na 2500 kuna. Iz ministarstva nas nitko nije pitao hoćemo li to promijeniti, dok žene koje su dale iskaz da su silovane, one su prešle sa 600 na 2500 kuna. Iz ministarstva su poručili da će se problem riješiti, no već je prošlo dvije godine, a ništa se nije napravilo – poručuje Maljak.
Predsjednik Upravnog odbora Zaklade Zoran Komar istaknuo je da veliki problem i dalje predstavlja to što žrtve ne žele govoriti, izbjegavaju i ne žele se javiti za pomoć.
- Jedan od naših ciljeva je da tu bolnu temu izvučemo ispod pokrova i stavimo ju u javnost te da kažemo kako postoji nada, mogućnost i pravo žrtava na ostvarivanje naknada, određenih kompenzacija koje naravno nikada neće moći nadoknaditi ono što su one propatile. Otišli smo i korak dalje te žrtvama omogućili i psihoterapijsku pomoć. Primarna zadaća Zaklade je pomagati žrtvama i otvoriti prostor svima onima koji su doživjeli takve traume tijekom rata, da se jave te da računaju da nisu same i da će dobiti pomoć – rekao je Komar.