U sklopu programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.-2021. godine u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar održava se XVII. Znanstveno – stručni simpozij „Ratna bolnica Vukovar 1991. - dr. Juraj Njavro”.

Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. i Nacionalna memorijalna bolnica organizatori su ovoga simpozija, a pokrovitelji su Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Hrvatski liječnički zbor, Hrvatska liječnička komora, Hrvatska komora medicinskih sestara, Vukovarsko – srijemska županija i Grad Vukovar.

Tijekom trajanja simpozija bit će održan niz stručnih predavanja vezano za opće i specijalističke djelatnosti za vrijeme trajanja Domovinskog rata.

- Kažu da smo tada bili sjajan orkestar, a bili smo jer su sve službe dale maksimalan obol. Nije to bila samo ratna kirurgija već treba spomenuti i sve one žene koje su hladnom vodom prale krvavo rublje, spremačice, sestre i tehničare. Svi smo bili s jednom željom, da svakom ranjeniku pružimo pomoć. U vukovarsku bolnicu primljeno je 250 ranjenih osoba, a mi smo u tom periodu savladali sve ratne i kirurške tehnike, jer do tada se nitko prije nije susretao s takvim ranama. No, ono što je kasnije nastupilo su eksplozivne rane, koje nisu bile ni približne prethodnim situacijama. Tu smo se morali uhodati i svi su sjajno odrađivali posao. Ono što moram naglasiti je da se nije pitalo za radno vrijeme, glad i žeđ, svi su radili bez pitanja i pogovora. Onda kada se kukuruznim putem više nije mogla dobivati pomoć, tada smo počeli sve smanjivati jer smo bili žestoko pogođeni i tada smo započeli s improvizacijom kako bi spasili živote – rekao je Zoran Aleksijević, ortoped i traumatolog u NMB Vukovar i pomoćnik za kvalitetu.

Zamjenik župana Vukovarsko-srijemske županije Franjo Orešković istaknuo je kako je vukovarska bolnica za vrijeme Domovinskog rata bila utjeha i nada svim ranjenicima i stanovništvu.

- Svi mi znamo što je vukovarska bolnica značila 1991. godine. Ona je bila svjetionik, spas, nada, utjeha svim ranjenicima, braniteljima, stanovništvu. Nažalost, nakon privremene okupacije i ulaska takozvane JNA, teritorijalaca, četnika počinjeni su jedni od najtežih zločina nakon Drugog svjetskog rata. Trideset godina je prošlo. Tuga i bol ne prestaju, ali isto tako svjesni smo da moramo krenuti dalje ne samo zbog žrtve svih naših poginulih, ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila nego i zbog naše budućnosti, odnosno budućnosti naše djece - rekao je Orešković.

Filip Sušac, zamjenik gradonačelnika Grada Vukovara naglasio je nadljudske napore koje su djelatnici bolnice u teškim danima ulagali u svoj rad.

- Vukovarska bolnica fenomen je Domovinskog rata, medicinskog dostignuća i napora koji se uložio kako bi se preživjeli spasili. Ovaj simpozij bitan je u današnje vrijeme kada se suočavamo s koronavirusom, jer kada usporedimo sva svjedočanstva, stručne i znanstvene radove u kojima saznajemo s kojim resursima su radili naši liječnici, medicinske sestre i osoblje, a u kojim uvjetima danas rade. Možemo se samo zapitati i razmisliti o toj činjenici, koji su nadljudski napori tada uloženi - rekao je Filip Sušac, zamjenik gradonačelnika grada Vukovara.

Dragana Jurčević, vježbenica u vukovarskoj bolnici za vrijeme ratnih događanja prisjetila se svojega iskustva i rada s ranjenicima i bolesnicima.

- Za vrijeme rata, 1991. godine započela sam raditi kao vježbenik u medicinsko biokemijskom laboratoriju našeg Medicinskog centra Vukovar. Laboratorij se nalazio u suterenskom dijelu bolnice, dosta je granata padalo tako da se rad laboratorija sveo na minimum. Radile su se neke osnovne pretrage, nešto što se moglo, koje su mogle promatrati ima li nekakvih upalnih procesa u organizmu jer u ono vrijeme ranjenici su bili manje-više nepokretni ili su imali katetere i krenula je sepsa koja je ugrožavala živote. Malim pretragama pokušali smo koliko-toliko iznijeti situaciju. Većinski dio laboratorija u vrijeme ratnog razaranja nije bio funkciji, tako da sam radila i na prijemu ranjenika. To je jedan dio mog života koji stvarno ne bih poželjela nikome. Čovjek se trudi nastaviti dalje i živjeti dalje s tim svim, na neki način to i zaboraviti, a život ide dalje i nadam se da to neće ponoviti - rekla je Dragana Jurčević, vježbenik u vukovarskoj bolnici za vrijeme ratnih događanja.

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, uoči 30. obljetnice sloma i obrane Vukovara članovi Udruge Vukovarske majke i Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja položili su ruže i zapalili svijeće na grobovima poginulih i ubijenih branitelja u Domovinskom ratu.

Predsjednica udruge Vukovarske majke Manda Patko naglasila je kako se i dalje istražuje svaka dobivena dojava o posmrtnim ostacima nestalih osoba.

- Svake godine, dan prije Dana pada grada Vukovara dolazimo na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata kako bismo položili ruže i upalili svijeće svim umrlim i poginulim hrvatskim braniteljima koji su ovdje sahranjeni. Bilo je nekih pomaka u potrazi za nestalima, ali jako malo. Ekipa koja radi, ne samo ovdje u Vukovaru, istražuje svaku dojavu o tome gdje se možda nalazi grobište jedne ili više osoba i provjeravaju svaku lokaciju. Ne propušta se nijedna dojava, najprije se provjerava sa psima i dronovima i ukoliko se ustanovi da nešto postoji, nastavljaju s istragom. U godini dana pronađena je jedna osoba i nažalost jedan član Udruge je preminuo, a da nije pronašao svojega sina. Na našem se popisu još nalazi 386 osoba nestalih u Vukovaru, a 520 u Vukovarsko-srijemskoj županiji - rekla je Manda Patko, predsjednica Udruge “Vukovarske majke”.

Ljiljana Alvir predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja istaknula je kako je i dalje, nakon 30 godina teško doći do bilo kakvih informacija o nestalim osobama te o grobnim mjestima i grobnicama.

- Ponekad i mi obitelji razmišljamo kako nikada neće biti kraj i kako nećemo dočekati da se pronađu naši najmiliji ili kako se neće nikada pronaći. Međutim, nada uvijek postoji. Kaže se „Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju”. Jednostavno se držimo toga i uporni smo u potrazi za našim najmilijima jer im to dugujemo. Dugujemo to cijelom hrvatskom narodu, a posebice njima koji su zaslužili imati barem to grobno mjesto, ta dva metra zemlje za koju su se žrtvovali i koju su voljeli i branili prije nego što im je netko odlučio oduzeti život. Ukupno na području cijele Republike Hrvatske traga se za još 1.853 osobe što uključuje i 400 posmrtnih ostataka onih osoba za koje znamo da su sigurno poginule, a čiji su posmrtni ostatci skriveni. Istina je da je jako malo rezultata, ali se neprestano radi i djeluje na tragu informacija koje institucije dobiju na različite načine i iz različitih izvora. Mi smo neprestano u komunikaciji s onima koji su nadležni za pitanje nestalih osoba i koji rade na tome pitanju, ali nažalost rezultata nema. Najveći su problem premještene grobnice i nesuradnja. Mi ponavljamo, arhivi su ključ svega i imamo dokaze i pokazatelje da je tome tako. Nebrojeno se puta pokazalo da je sve zapisano u arhivima u Srbiji, a ako se pogledaju transkripti suđenja Miloševiću u Haagu onda se može vidjeti da je za područje Vukovara iznosio podatke o kumstvima među Hrvatima, punktovima, različitim akcijama te je jasno kako je te informacije crpio iz arhiva Jugoslavenske narodne armije - rekla je Alvir.

Zamjenik gradonačelnika grada Vukovara Filip Sušac rekao je kako se na ovaj način odaje počast svim tragično nastradalim osobama u Domovinskom ratu.

- Na jedan simboličan način smo kod svakog našeg poginulog branitelja položili ružu i zapalili svijeću. Želimo na ovaj način pokazati da je svaka žrtva, svaki branitelj i svaki izgubljeni život temelj naše države. Za svaki izgubljeni život mi vodimo brigu. Tužno je što je na ovome groblju previše sahranjenih osoba i previše mladosti je u ratu izgubljeno no, danas su to naši temelji i to je ono na čemu mi danas počivamo. Hvala im svima – istaknuo je zamjenik gradonačelnika Filip Sušac.

Na inicijativu Udruge Hrvatska za Život u Vukovaru je ispred Nacionalne memorijalne bolnice otkriven spomenik Ruža Hrvatska. Spomenik Ruža Hrvatska podignut je u spomen na Ružicu Markobašić i njezinog nerođenog sina Antuna, tragično ubijene na Ovčari 1991. godine.

Obavezne Covid potvrde u svim javnim i državnim službama na snazi su od sutra u ponoć, a danas se provodi masovno testiranje djelatnika koji nisu cijepljeni.

U posljednja 24 sata u Hrvatskoj je zabilježeno 1.135 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2 te je broj aktivnih slučajeva ukupno 34.062. Preminulo je 55 osoba – izvijestio je Nacionalni stožer civilne zaštite.