Nakon sloma obrane Vukovara, 19. studenog prije 33 godine, pripadnici JNA i sprskih paravojnih postrojbi okupirali su i Borovo Naselje. Skladište nekadašnje tvornice Borovo Commerce služilo je za vrijeme opsade grada kao sklonište, ali i pričuvna ratna bolnica. U trenutku ulaska agresora u skladište tamo se nalazilo stotine ranjenika, od kojih su mnogi odvedeni u nepoznato. Za neke od njih ni dan danas se ne zna ništa. Naime, na ovaj je dan 1991. ubijena 51 osoba, a 48 ih se smatra nestalima. U tri mjeseca opsade ubijeno je 176 branitelja i civila u Borovu naselju.

Komemorativnim programom “Žrtva Borovo naselja za domovinu”, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod ostataka Borovo commerca u utorak je započelo obilježavanje 33. obljetnice stradanja vukovarske četvrti Borovo naselje. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast za sve žrtve Borova Naselja odali su članovi obitelji i predstavnici Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja „Vukovarske majke“, ujedno i organizatori komemorativnog programa naziva „Žrtva Borovo Naselja za Domovinu", izaslanstva Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatske vojske i policije, izaslanstva Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara, te predstavnici udruga iz Domovinskog rata.

Predsjednica udruge Vukovarske majke Manda Patko pozvala sve koji nešto znaju o sudbini nestalih osoba da to dojave nadležnim institucijama.
- Oni koji znaju gdje su naši najmiliji šute, a godine prolaze jedna za drugom. Istina koju tražimo nalazi se u arhivima u Srbiji, privatnim ladicama i glavama mnogih koji žive s nama i pored nas. S ovog mjesta još se traži sudbina mnogih branitelja i civila – pojasnila je Patko.

Marija Šestan traži sina Tomislava koji je 1991. bio u Borovo commercu i zadnji put je viđen u koloni zarobljenih Vukovaraca iz koje ga je u Borovu naselju izdvojio časnik JNA kako bi unio ranjenu ženu u autobus.
- Gdje je dalje njegova sudbina, ne znam. Te 1991. godine imao je samo 21 godinu, a 33 godine ga već tražim. Više ga tražim nego što je imao godina. Što više vrijeme prolazi, sve manje nade imam. Oni koji nešto znaju šute, a mi tražimo, apeliramo, molimo da nam nešto otkriju. Pozivam ih sve, ne moraju meni direktno, neka anonimno dojave i otkriju nam gdje su naši najmiliji da možemo svoju dušu smiriti. Mi starimo, umiremo, a saznanja nemamo – rekla je Šestan.

Dalibor Đuđek ispred Udruge obitelji zatočenih i nestalih branitelja Varaždinske županije nazočio je obilježavanju. On, kao i brojni drugi, još uvijek traga za ocem.
- Dolazim ovdje svake godine. Naši roditelji, očevi, sinovi, naše majki, ovdje su proveli dva mjeseca. Moj je otac stradao prilikom izlaska iz ovoga objekta. Njegove su ga kolege odvele u improviziranu bolnicu i od tada o njegovoj sudbini ne znamo ništa. Majka je nažalost preminula prije četiri godine pa sada brat i ja nastavljamo njezini putem u potrazi za ocem – pojasnio je Đuđek.

Sandra Rapčak Škomrlj predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata podsjetila je kako je na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata 1788 osoba od čega je njih 370 s područja Vukovara.
- S ovog mjesta, kao i sa svih drugih mjesta koje obilazimo ovih dana i odajemo počast, šaljemo apel da svi oni koji imaju informacije o nestalim osobama konačno progovore, da dostave te informacije nadležnim institucijama, a kako bi obitelji, koje su sve starije i nemoćnije, pronašle mir prije nego što i same dočekaju vlastitu smrt. Znamo da je istina oko nas, dokaz su i zadnje masovne i pojedinačne grobnice pronađene u okolici Vukovara, odnosno pored Negoslavaca. Svi znamo da su Negoslavci jedno veliko zlo i da je tamo počinjen veliki ratni zločin za koji nitko nikada nije odgovarao - naglasila je Rapčak Škomrlj. 

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava tim je povodom poručio kako se ubijene žrtve ne mogu vratiti, ali kao društvo možemo učiniti sve kako bi se otkrili nestali i kaznili počinitelji zločina.

- Kao i svake godine nakon 18. studenoga smo ovdje kod nekadašnjeg Borovo Commerca sjećajući se pada grada i stradanja. Svemu onome čemu smo svjedočili kod bolnice, svjedočimo i ovdje – rekao je kratko gradonačelnik Penava te pojasnio kako se ovogodišnji program Dana sjećanja nastavlja i sutra kod koncentracijskog logora Velepromet i na Ovčari. 

Duž trase kojom je prošla kolona kolona sjećanja od Borovo Commerca do crkve Gospe Fatimske učenici vukovarskih osnovnih škola jutros su upalili lampione. 

Vukovarska je bolnica simbol ratnog stradanja i otpora agresoru grada, ali i cijele Hrvatske. Svjedoči o neizmjernoj okrutnosti JNA i četnika koji su bez imalo milosti ubijali civile, među njima i djecu, trudnice, starce, medicinsko osoblje, bolesnike i ranjenike. U tri mjeseca opsade u bolnici je liječeno 3.400 osoba, a u iznimno teškim uvjetima izvedeno je oko 2.250 operacija. Među ranjenicima najviše je bilo civila, zatim branitelja, ali i neprijateljskih vojnika. Bolnica je pružala zdravstvenu skrb svima bez obzira na to koju su odoru nosili i koje su nacionalnosti bili.

Grad Vukovar simbol je razaranja i stradanja u Domovinskom ratu. Tijekom 87 dana opsade, grad je bio pod kontinuiranim napadima JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Tisuće granata i bombi uništile su gotovo cijeli grad. Urbanističkom koncepcijom te dobro očuvanim spomeničkim objektima i parkovnim naslijeđem, povijesna urbanistička cjelina Vukovara je do rata bila jedna od najvrijednijih u Hrvatskoj. Ratnim razaranjima 1991. godine, a zatim i neovlaštenim rušenjem u vrijeme okupacije, povijesna jezgra Vukovara teško je stradala. Vukovar je kao urbana i gospodarska cjelina pretrpio najveću pojedinačnu ratnu štetu u Hrvatskoj, a po razmjerima razaranja postao je najizrazitiji simbol stradanja u Domovinskom ratu.

Izravna ratna šteta 9,5 milijardi kuna

Nažalost, uništen je gospodarski potencijal grada, infrastruktura, stambeni fond, a nastradali su i spomenici kulture, sakralni objekti, župne crkve i groblja te bolnica, dječji vrtići i škole. Prema izvješću Državne komisije za popis i procjenu ratne štete iz 1999. godine, na području Grada Vukovara procijenjena je ukupna izravna ratna šteta od 9,5 milijardi kuna, dok su neizravne ratne štete bile i do četiri puta veće. Od toga, izravna ratna gospodarska šteta procijenjena je na 4,6 milijardi kuna, šteta na infrastrukturi na 2,3 milijarde kuna, a na privatnoj imovini 2,6 milijardi kuna. U odnosu na evidentirani broj stambenih jedinica prije rata tijekom agresije uništeno je ili oštećeno više od 90 posto stambenih objekata, od toga njih 75 svrstano je u 4., 5., i 6. kategoriju oštećenja.

Od nekadašnjih gospodarskih divova Borova, Vuteksa, Vupik-a, ostali su tek razrušeni i opljačkani ostatci. Grad Vukovar i danas za prijekopotrebnu sanaciju cjelokupne komunalne infrastrukture ulaže velika, kako vlastita sredstva tako i ona EU fondova te državnog proračuna.

Iz podataka navedenih u Programu ukupnog razvoja Grada Vukovara, šteta koju su u krvavom pohodu na Vukovar doživjeli industrija i rudarstvo iznosila je 2 milijarde kuna, poljoprivreda i ribarstvo 1,3 milijarde, građevinarstvo 50 milijuna, promet i veze 2 milijuna, trgovina 130 milijuna, stambeno-komunalna djelatnost 62 milijuna, obrazovanje i kultura 75 milijuna, zdravstvo i socijalna zaštita 78 milijuna, lokalna uprava i samouprava 835 milijuna kuna.

Izazovi za Vukovar: Gospodarski oporavak i razvoj

A koliko je do sada država napravila za Vukovar i njegove stanovnike za Hrvatski radio Vukovar komentirao je gradonačelnik Ivan Penava.

- Ne možemo reći da država ne čini puno, napravila je značajne stvari u Vukovaru, poglavito u aspektu obnova kuća i stanova, naravno u posljednje vrijeme preko nacionalne komponente i EU fondova. Međutim, postoje stvari u kojima imamo iznimno dobre rezultate u kojima malo tko može pronaći razloga za nezadovoljstvo, ali postoje i situacije s kojima ne možemo biti zadovoljni, od činjenice da je Vukovar u fokusu samo u studenom i kada se dogodi nekakav incident... Na taj se način nama, koji živimo u Vukovaru, odmaže. Tu su i teme poput ne osuđivanja ratnih zločinaca ili pak teme razvoja gospodarstva s kojima u Vukovaru ne možemo biti zadovoljni. Kada pričamo o gospodarstvu, činjenica je da nisu nikada postojali dovoljno jaki mehanizmi koji bi oživjeli gospodarstvo Grada Vukovara na način na koji su trebali i koji bi zapravo vratili Vukovar barem na one grane na kojima je bio prije Domovinskog rata – rekao je gradonačelnik Penava poručivši kako stoji da država u Vukovar ulaže dosta, ali jednako tako stoji da mora prikazati stalnu brigu i odricanje jer je to ono što je ovaj grad zaslužio, kako zbog svog položaja na krajnjem istoku tako i zbog svoje povijest i Domovinskog rata.

U 18 sati i 11 minuta Hrvatska je ujedinjena i zvonjavom crkvenih zvona i molitvom.

U okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara točno u 18 sati u svim gradovima u Republici Hrvatskoj građani su se prisjetili žrtve Vukovara, njegovih branitelja i civila, koju su podnijeli za slobodnu Hrvatsku, paljenjem lampiona u glavnoj gradskoj ili ulicama koje nose ime grada Vukovara te paljenjem lampiona na prozorima i balkonima svojih domova.

U okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara pod nazivom „Svjetlosna rijeka sjećanja“ u spomen na poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u obrani Vukovara 1991. u Dunav je kod dvorca Eltz pušteno nekoliko stotina upaljenih crvenih i bijelih lampiona.

Mimohodom "Korak po korak" i polaganjem vijenaca kod Središnjeg križa na groblju sv. Luke u Škabrnji je završeno središnje obilježavanje 33. obljetnice stradanja u Domovinskome ratu.