Svjedočanstva preživjelih i arhivski dokumenti otkrivaju mjesta zatočenja nakon sloma obrane Vukovara
Dokumentarni film „Magistrala ratnog zločina – Logor Negoslavci“ donosi priče preživjelih i dokumente o mjestima zatočenja nakon pada Vukovara.
Iza imena Negoslavci kriju se svjedočanstva o zatočenju, mučenju i stradanju hrvatskih branitelja i civila nakon sloma obrane Vukovara. Mnoga od tih iskustava desetljećima su ostala poznata samo preživjelima i njihovim obiteljima. Dokumentarni film „Magistrala ratnog zločina – Logor Negoslavci“ nastoji ih sačuvati od zaborava i približiti javnosti događaje o kojima se još uvijek ne zna dovoljno.
Film će biti pretpremijerno prikazan u četvrtak, 12. studenoga, u 19 sati u Hrvatskom domu u Vukovaru. Temelji se na svjedočanstvima bivših logoraša, prikupljenoj dokumentaciji i istraživanju mjesta zatočenja na području Negoslavaca i okolice.
O filmu, njegovu nastanku i važnosti dokumentiranja ratnih zločina govorio je Ivan Turudić, hrvatski branitelj i bivši logoraš, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora – Podružnice Splitsko-dalmatinske županije. Bio je gost Mire i Robija u jutarnjem showu Hrvatskog radija Vukovar „Tko rano rani?“.
Turudić i sam nosi iskustvo ratnog zatočeništva. Upravo je ono, uz susrete i razgovore s drugim preživjelima, snažno utjecalo na njegov angažman u prikupljanju svjedočanstava i stvaranju dokumentarnih filmova.
– Uvijek je teško govoriti o tome. Svaki put kada govorim, vraćaju se traume, a pogotovo kada je riječ o nama logorašima koji smo prošli najveće strahote u logorima – rekao je Turudić. Istaknuo je kako su mjesta zatočenja postojala na okupiranom području Hrvatske, ali i u Srbiji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori.
Dokumentarni film čuva svjedočanstva bivših logoraša
Projekt „Magistrala ratnog zločina“ pokrenut je s namjerom da se iskustva zatočenih hrvatskih branitelja i civila zabilježe u trajnom obliku. Svaki film obrađuje određeni logor ili područje povezano sa sustavom zatočenja tijekom Domovinskog rata.
– Željeli smo zabilježiti i ostaviti sjećanje. To je naš prvi i osnovni cilj, da se nikada ne zaboravi – objasnio je Turudić.
Naglasio je da dokumentarni filmovi nisu važni samo zbog današnje javnosti. Oni su i izvor budućim generacijama koje Domovinski rat poznaju iz knjiga, dokumentarnih sadržaja i svjedočanstava preživjelih.
Prema njegovim riječima, potrebno je sačuvati što više osobnih priča dok su njihovi nositelji još živi. Vrijeme je pritom važan čimbenik. Mnogi bivši logoraši nose teška iskustva, a njihova svjedočanstva mogu pomoći u boljem razumijevanju onoga što se događalo nakon pada pojedinih mjesta.
Turudić kaže kako je zadovoljan odazivom ljudi koji su pristali stati pred kameru. Njihova spremnost da govore omogućuje da se pojedinačna iskustva povežu u širu sliku ratnih događaja.
Posebno je istaknuo pitanje nestalih osoba. Potraga za njima, smatra, mora ostati trajna obveza društva.
– To je naš zadatak. Moramo učiniti i posljednji napor kako bismo pronašli i posljednju nestalu osobu – poručio je.
Logor Negoslavci i mreža mjesta zatočenja
Film o Negoslavcima nastoji prikazati širu sliku mjesta na kojima su nakon sloma obrane Vukovara bili zatočeni hrvatski branitelji i civili. Prema svjedočanstvima prikupljenima tijekom istraživanja, nije riječ samo o jednom objektu, nego i o privatnim kućama, podrumima i drugim prostorima u kojima su ljudi bili ispitivani i zlostavljani.
Turudić je u razgovoru upozorio kako se o Negoslavcima često govori kao o jednoj lokaciji, dok prikupljena svjedočanstva upućuju na postojanje više mjesta zatočenja na tom području. Spomenuo je i druga okolna mjesta iz kojih su ljudi odvođeni u Negoslavce.
– Kada kažem Negoslavci, ne mislim samo na jedan objekt. To su uglavnom bile privatne kuće i privatni podrumi, ali i drugi objekti – pojasnio je.
U pripremi filma prikupljeno je, prema njegovim riječima, oko tisuću dokumenata i različitih materijala. Među korištenim izvorima nalazi se i dokumentacija Haškoga suda, kao i druga dostupna arhivska građa. Istraživanje je obuhvatilo i strukturu zapovijedanja u Jugoslavenskoj narodnoj armiji te okolnosti u kojima su djelovale vojne i druge formacije na tom području.
Važan dio filma čine osobna svjedočanstva. Turudić je posebno izdvojio Matu Božića, čije je iskustvo, kako je rekao, ostavilo snažan dojam tijekom snimanja. U filmu sudjeluju i svjedoci s područja Vukovara i okolnih mjesta.
Istraživanje je otvorilo i pitanje povezanosti Negoslavaca s poslijeratnim premještanjem posmrtnih ostataka. Turudić je govorio i o vezi s Petrovačkom dolom, ističući kako su, prema prikupljenim saznanjima, pojedine osobe čiji su posmrtni ostaci pronađeni u Petrovačkoj doli povezane s Negoslavcima. Riječ je o pitanju koje zahtijeva daljnje istraživanje i utvrđivanje svih okolnosti.
Ivan Turudić: Istina za buduće generacije
Turudić smatra da se suočavanje s prošlošću ne može završiti snimanjem jednog filma. Potrebno je nastaviti prikupljati dokumente, razgovarati sa svjedocima i istraživati sudbine nestalih. Pozvao je i druge preživjele te osobe koje imaju saznanja o ratnim događajima da se uključe u dokumentiranje svjedočanstava.
Osvrnuo se i na važnost dostupnosti arhivske građe te suradnje institucija, osobito kada je riječ o dokumentima koji se nalaze u Srbiji. Očekuje da se otvore arhivi, omogući pristup relevantnim informacijama i nastavi potraga za nestalima.
Nakon projekcije u Hrvatskom domu Vukovar organizatori su pripremili i kratko dodatno iznenađenje. Turudić je najavio da će posjetitelji dobiti besplatne primjerke filma na USB memorijama kako bi ga mogli ponovno pogledati i podijeliti sa svojim obiteljima i prijateljima.
Njegova je poruka da svjedočanstva ne smiju ostati samo na filmskom platnu. O njima treba razgovarati u obiteljima, prenositi ih mlađima i sačuvati kao dio kolektivnog pamćenja.
– Buduće generacije moraju imati iz čega učiti i naučiti što se dogodilo, kako im se takvo što ne bi ponovilo – poručio je Turudić.
Dokumentarni film „Magistrala ratnog zločina – Logor Negoslavci“ zato nije samo podsjetnik na prošlost. On je pokušaj da se osobna sjećanja pretvore u trajno svjedočanstvo, a pitanja koja još čekaju odgovore ostanu otvorena sve dok se ne rasvijetle sudbine svih žrtava.
SNIMKU gostovanja Ivana Turudića u jutarnjem showu „Tko rano rani?” poslušajte u playeru ispod članka.
