Siniša Glavašević – glas koji i danas obvezuje

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -


U povodu 35. obljetnice svirepog ubojstva Siniše Glavaševića, Anita Baier Jakovac i Marija Molnar govore o njegovu nasljeđu, novinarskoj odgovornosti i važnosti očuvanja istine o Vukovaru

Trideset pet godina nakon što je na Ovčari ubijen Siniša Glavašević, njegov glas i dalje je snažno prisutan u Vukovaru, Hrvatskom radiju Vukovar i hrvatskom novinarstvu. Njegova izvješća iz opkoljenoga grada ostala su trajno svjedočanstvo o obrani, stradanju i ljudima koji su u najtežim okolnostima pokušavali sačuvati dostojanstvo i nadu. Njegove „Priče iz Vukovara” nadživjele su ratne dane u kojima su nastajale i postale dio hrvatske književne i kulturne baštine.

O njegovu nasljeđu, značenju njegova novinarskog i književnog rada te odgovornosti koju današnje generacije imaju prema istini razgovarali smo s Anitom Baier Jakovac, ravnateljicom Gradske knjižnice Vukovar, i Marijom Molnar, glavnom i odgovornom urednicom Hrvatskog radija Vukovar.

Njihove perspektive nadopunjuju se u zajedničkoj poruci: Sinišu Glavaševića ne treba pamtiti samo kao simbol ratnog Vukovara i tragično stradalog novinara, nego prije svega po onome što je radio, riječima koje je ostavio i vrijednostima koje je zastupao.


Istina o Vukovaru koja se prenosi generacijama

Očuvanje sjećanja na Sinišu Glavaševića, ali i na sve žrtve Domovinskog rata, temeljna je ideja novinarsko-književničkog susreta „Grad – to ste vi”, koji se održava od 2005. godine. Ovogodišnji, 22. susret, još jednom okuplja novinare i književnike s ciljem očuvanja istine o Vukovaru i prenošenja iskustava Domovinskog rata.

Ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar Anita Baier Jakovac ističe kako je upravo istina od početka bila polazište ove manifestacije.

– Još od 2005. godine, kada su ovi susreti utemeljeni, nastojimo očuvati jednu vrlo važnu ideju, a to je istina. Istina o ovom gradu, istina o onome što se dogodilo, ali jednako tako i istina o ulozi svih ljudi koji su bili dio tih događaja. Svatko od nas na svoj način pokušava dati doprinos promicanju te istine. Ovi novinarsko-književnički susreti povezuju novinare i književnike, a svatko od njih svojim radom i stvaralaštvom nastoji pridonijeti očuvanju istine o Vukovaru i onome o čemu nam je Siniša svojim izvješćima govorio, kaže Baier Jakovac.

Smatra kako je važno da se sjećanje ne zadrži samo na obljetnicama i komemoracijama, nego da se kroz različite oblike stvaralaštva i javnog djelovanja trajno prenosi iskustvo ljudi koji su proživjeli rat.

– Često volimo reći da su riječi svojevrsna terapija duše. Nije toliko važno jesu li izražene u stihu, prozi ili nekom drugom obliku. Važno je ono što ljudi nose u sebi i što osjećaju potrebu podijeliti s drugima. Pogotovo ovih dana sve to dobiva posebnu težinu. Vjerujemo da te riječi imaju posebnu važnost i da ih treba biti sve više, ističe ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar.

Upravo književnost omogućuje da se povijesni događaji ne promatraju samo kroz datume, brojke i činjenice, nego i kroz osobne sudbine, osjećaje i iskustva ljudi koji su ih proživjeli. Posebno je to važno za mlade generacije, koje Vukovar 1991. godine poznaju uglavnom kroz nastavu, povijesne izvore, obiteljska svjedočanstva i posjete gradu.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

– Kada gledamo djecu koja danas šetaju ovim gradom, nekako želimo da osjete naše dane i noći, sve ono što smo proživjeli. Drago nam je kada dolaze u Vukovar i kada imaju priliku čuti svjedočanstva. Ova mi je godina posebno znakovita jer je mnogo onih koji do danas nisu govorili o svojem životu u ratu. Imali smo nekoliko vrlo snažnih promocija knjiga. I dalje se javljaju osobe koje pripadaju generaciji takozvanoga ukradenog djetinjstva i koje su skupile hrabrost napisati svoju priču, govori Baier Jakovac.

Dodaje kako su takva osobna svjedočanstva iznimno važna upravo za djecu koja odrastaju u Vukovaru.

– Kada im osoba koja je proživjela rat ispriča svoju priču, to ima veliku vrijednost. Takve stvari trebamo poticati. Književnost može pomoći da događaje iz prošlosti ne doživljavamo samo kao povijesne činjenice i brojke, nego da bolje razumijemo ljude, njihove osjećaje i živote, kaže Baier Jakovac i podsjeća da djeca često ne mogu u potpunosti razumjeti strah, neizvjesnost i okolnosti u kojima su živjeli odrasli tijekom rata. Zato su važni ljudi koji su spremni progovoriti o svojim iskustvima, kao i knjige koje ta iskustva čuvaju od zaborava.

– Sada, nakon više od 30 godina, počinjemo iz sebe izvlačiti i izgovarati ono što smo tada osjećali. Možda smo tek sada dovoljno sazreli da o tome možemo govoriti i svoja iskustva prenijeti drugima, kaže Baier Jakovac.

Anita Baier Jakovac, ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar
Foto: R. Rac


„Priče iz Vukovara” i nasljeđe koje nadilazi vrijeme

Siniša Glavašević bio je mnogo više od ratnog izvjestitelja. Njegove „Priče iz Vukovara” otkrivaju čovjeka koji je, unatoč ratnoj stvarnosti, promišljao o dobroti, ljubavi, zajedništvu, ljudskoj patnji i nadi. Njihova vrijednost nije samo u vremenu i okolnostima u kojima su nastajale, nego i u univerzalnim porukama koje prenose.

Anita Baier Jakovac smatra da je njihova trajnost jedna od najvećih potvrda Sinišine književne vrijednosti.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

– Prvo bih rekla da su ‘Priče iz Vukovara’ zapravo bezvremenske. Sama činjenica da te priče zaslužuju svoje mjesto u lektiri dovoljno govori o njihovoj vrijednosti. Kroz njih upoznajemo Sinišu i kao običnog čovjeka koji je proživio rat, ali i kao oca, kao nekoga tko piše o djetinjstvu u ovom gradu, kao prijatelja. Zapravo, upoznajemo čovjeka s kojim se možemo poistovjetiti, ističe.

Poziva sve koji ih još nisu pročitali da upoznaju taj dio njegova stvaralaštva. U njegovim zapisima, kaže, ne nalazi se samo ratna kronika nego i pogled na čovjeka, njegove vrijednosti i odnose.

– U tim pričama ne susrećemo samo ratnu stvarnost i stradanje nego i promišljanja o čovjeku, dobroti, ljubavi i zajedništvu. Njegova skromnost, koju prepoznajemo i u njegovu odnosu prema vlastitom pisanju, također mnogo govori o njemu kao čovjeku, istaknula je.

Za Mariju Molnar, glavnu i odgovornu urednicu Hrvatskog radija Vukovar, Siniša Glavašević nije samo ime iz povijesti radija. On je kolega, novinarski uzor i trajni dio identiteta ustanove u kojoj je radio i iz koje je tijekom opsade svijetu prenosio istinu o Vukovaru.

– Siniša Glavašević za Hrvatski radio Vukovar nije samo ime iz naše povijesti. On je naš kolega, naš novinarski uzor i glas koji je, unatoč vremenu i okolnostima u kojima je nastajao, ostao živ i danas. Njegova izvješća iz opkoljenoga Vukovara postala su dio povijesti hrvatskoga novinarstva, ali i dio identiteta ovoga radija, ističe Molnar.

Njegov profesionalni put, hrabrost i predanost poslu snažno su utjecali i na njezino razumijevanje novinarstva.

– Za mene osobno, Siniša Glavašević je uzor svih uzora novinarske profesije. Njegova hrabrost, beskompromisnost, potraga za istinom i činjenica da je do posljednjega trenutka radio svoj posao nešto su što me oblikovalo i kao novinarku i kao čovjeka. Od njega, ali i od cijele generacije novinara koji su u najtežim okolnostima svjedočili stvarnosti, naučila sam ono što smatram temeljem našega posla: gledaj, slušaj i to reci, rekla je Molnar.

To načelo, naglašava, podrazumijeva prenošenje onoga što se događa, što objektivnije, odgovorno i bez uljepšavanja. Novinar ne smije okretati glavu niti odustajati od istine zato što je ona teška, neugodna ili nepoželjna.

Glavašević je upravo tako radio. Iz grada izloženoga neprekidnom granatiranju izvještavao je o ljudima, njihovim životima i stradanjima, ali i njihovoj snazi. Razumio je da iza svake vijesti stoji čovjek, njegova sudbina, obitelj, bol i nada.


Sinišino novinarstvo kao trajni profesionalni kompas

Trideset pet godina nakon njegove smrti, Sinišino nasljeđe otvara i pitanja o današnjem medijskom prostoru. Brzina informiranja, različiti interesi i pritisci često stavljaju pred novinare izazove koji zahtijevaju profesionalnu odgovornost, provjeru činjenica i spremnost na odlazak na teren.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Marija Molnar upozorava kako se upravo u takvim okolnostima treba vraćati vrijednostima koje je Glavašević živio i svojim radom pokazivao.

– Danas, 35 godina poslije, kada pogledamo suvremeni medijski prostor, ne možemo se ne zapitati koliko je od Sinišina nasljeđa uistinu ostalo u našem novinarstvu. Jesmo li i dalje spremni posao raditi srcem, dušom i razumom? Jesmo li dovoljno hrabri, dovoljno profesionalni i dovoljno beskompromisni? Jesmo li spremni biti novinari i onda kada je najteže, kada se od nas traži brzina, kada nas pritišću različiti interesi, kada je lakše prenijeti nečiju izjavu nego otići na teren, provjeriti, pitati, istražiti i ponuditi javnosti činjenice?, pita se Molnar.

Siniša Glavašević, smatra, ne smije biti samo legenda kojoj se vraćamo jednom godišnje, u danima sjećanja. Njegovo djelo trebalo bi biti svakodnevni profesionalni kompas i oslonac u promišljanju o tome što novinarstvo jest i kakvo bi trebalo biti.

Posebno mjesto u njezinu profesionalnom životu ima i nacionalna nagrada za lokalno radijsko novinarstvo „Siniša Glavašević”, koju je ustanovilo Hrvatsko novinarsko društvo. Marija Molnar njezina je prva dobitnica, a to priznanje za nju predstavlja mnogo više od nagrade za konkretan novinarski rad.

– To priznanje za mene nije samo nagrada za neki konkretan novinarski rad. Ono je i obveza. Obveza da nastavim raditi posao u skladu s vrijednostima koje je Siniša živio – da budem na terenu, da slušam ljude, da tražim činjenice, da ne odustajem i da uvijek imam na umu da je javnost kojoj se obraćamo važnija od bilo kojeg osobnog interesa, kaže Molnar.

Smatra kako Sinišino nasljeđe danas živi u književnosti, kazalištu, glazbi i različitim interpretacijama njegovih „Priča iz Vukovara”, ali i u susretima koji okupljaju novinare, književnike, umjetnike i mlade. Njegove riječi nisu ostale zatvorene u arhivu. Prenose se novim generacijama i pronalaze put do novih čitatelja i slušatelja.

Ipak, drži da je potrebno učiniti još više kako bi se njegov novinarski rad sustavno istraživao, vrednovao i sačuvao.

– Ne samo da se prisjećamo Siniše kao simbola i heroja, nego da proučavamo njegove izvještaje, njegovu novinarsku metodu, profesionalne odluke, način na koji je radio, kako je prenosio informacije i kako je u gotovo nemogućim okolnostima uspijevao sačuvati i novinarsku odgovornost i ljudskost. To bi bilo važno ne samo za povijest hrvatskog novinarstva nego i za obrazovanje novih generacija novinara, naglašava Molnar.

Upravo povezivanje novinarske i književne riječi nastoji se ostvariti i kroz susret „Grad – to ste vi”. Ovogodišnje, 22. izdanje održava se u petak, 20. studenoga, u 18 sati u Gradskoj knjižnici Vukovar. Organizatori su Društvo hrvatskih književnika, Gradska knjižnica Vukovar i Hrvatski radio Vukovar, a sudjeluju književnici Darko Juka, Stanko Krnjić, Željko Maljevac i Branko Tompić.

Anita Baier Jakovac ističe kako je važno da susret ne ostane ograničen samo na vukovarsku priču, nego da otvara prostor i ljudima iz drugih sredina čija iskustva zaslužuju biti predstavljena.

– Ovo nije samo priča o Vukovaru. Naši susreti nadilaze okvire ovoga grada i pružaju priliku za promicanje istine o takvim događajima i iskustvima. Želimo čuti i ljude koji su na drugim mjestima proživljavali rat, bili novinari, pisali i na svoj način dali doprinos svjedočenju o tim događajima. I njihove priče zaslužuju biti ispričane, kaže Baier Jakovac.

U središtu sjećanja ostaje i Ovčara, mjesto na kojem je 20. studenoga 1991. ubijen Siniša Glavašević. Riječ je o tragediji koja se ne može svesti samo na povijesne podatke. Njezino značenje prenosi se i osobnim svjedočanstvima, književnošću i riječima onih koji nastoje razumjeti i sačuvati sjećanje na žrtve.

– Ovčara je teška priča. Oni koji i danas posjećuju to mjesto osjećaju posebno poštovanje prema osobama koje su ondje izgubile život. Cjelokupna atmosfera koju čovjek osjeti kada dođe na Ovčaru nešto je što se teško može opisati riječima. Međutim, kada se odmaknete i ostanete sami sa svojim mislima, možda upravo tada osjetite dovoljno snage i hrabrosti da nešto napišete, govori ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar.

Na kraju, obje sugovornice ističu različite, ali međusobno povezane dimenzije Glavaševićeva nasljeđa. Za jednu je to važnost riječi, osobnih svjedočanstava i književnosti koja čuva ljudske sudbine. Za drugu su to profesionalna hrabrost, odgovornost i obveza da se javnosti prenosi provjerena istina.

Marija Molnar smatra kako Sinišu Glavaševića ne treba pamtiti samo po njegovoj tragičnoj sudbini.

– Pamtimo ga po onome što je radio, po onome što je govorio, po istini koju je svjedočio i po ljudskosti koju je sačuvao. I ako danas, 35 godina nakon njegove smrti, možemo reći da njegovo nasljeđe živi, onda to ne smije biti samo u našim riječima. Mora živjeti u našem radu. Svakoga dana, u svakoj vijesti, u svakom izvještaju, u svakom pitanju koje postavimo i u svakoj istini koju smo spremni prenijeti, rekla je Molnar.

Jer Sinišin glas nije ostao samo uspomena na ratni Vukovar. Ostao je svjedočanstvo jednog vremena, ali i trajni podsjetnik na odgovornost prema istini, ljudima i profesiji. Upravo je zato važno da njegove riječi nastave živjeti – u radijskom eteru, književnosti, obrazovanju i radu novih generacija.

SNIMKU gostovanja Anite Baier Jakovac u programu HRV-a možete poslušati u playeru ispod teksta.

- Oglas -

Posljednje objavljeno

- HRV Oglas -spot_img
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Povezani članci

- Advertisement -spot_img