Republika Hrvatska danas slavi Dan državnosti.

Danas se obilježava 34. godišnjica konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora, a prisjećamo se 30. svibnja 1990., kada su nakon desetljeća komunističke vlasti, stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Tog 30. svibnja sabornica je bila premala za sve zastupnike i goste, u radnom dijelu sjednice prvo je izabrana Komisija za izbor i imenovanja, na čelu s Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks. Za predsjednika tadašnjeg Izvršnog vijeća izabran je Stipe Mesić, a dr. Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Ovaj saziv sabora iz 1990. godine radio je nešto duže od dvije godine, ali u tom je periodu donio broje povijesne odluke poput raskida svih državnporavnih veza sa SFRJ i Božićnog ustava. Potom su u kolovozu 1992. održani izbori za Zastupnički dom Hrvatskog sabora. Ovaj novi saziv imao je samo jedan dom i osjetno manje zastupnika, tada ih je bilo 138.

U povodu obilježavanja Dana državnosti vukovarski gradonačelnik Ivan Penava sa suradnicima danas će položit vijence i upaliti svijeće na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Knjiga „Depra” autora Aleksandra Stankovića nesumnjivo je jedan od najvećih domaćih književnih hitova posljednjih godinu dana. Autor, poznati hrvatski TV voditelj i autor emisija Nedjeljom u 2 i Vjetar u kosi gostovao je u Gradskoj knjižnici Vukovar u kojoj je predstavio svoju knjigu i otvoreno razgovarao o svojoj borbi s depresijom.

-Predstavio sam knjigu u kojoj sam opisao svojih 14 godina života s jednom dosadnom i upornom bolešću koja se zove depresija. U knjizi opisujem kako je to izgledalo u ovih 14 godina u mojem životu, kakvi su usponi i padovi. Postoji više razloga za ovu ispovijest, a to je između ostalog i činjenica da Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će depresija uskoro, što znači kroz 4 do 5 godina depresija postati najraširenija bolest na svijetu i na taj način preteći kardiovaskularne bolesti koje su broj jedan. Drugi razlog je ljude koji ne znaju dovoljno o ovoj temu upoznati s tom bolešću, a s onima koji je već imaju i znaju dosta toga razmijeniti iskustva na samom predstavljanju knjige. Na ovakvim predstavljanjima postoji interakcija s publikom gdje ljudi prepričavaju svoja iskustva ili postave neko pitanje, rekao je Stanković.

KNJIGA PRUŽA NADU DRUGIMA
Autor se dotaknuo i intime vlastite obitelji koji je iznio u knjizi i istaknuo kako od same ideje pisanja knjige nije imao problem priznati javnosti da boluje od ove bolesti.

- Bilo je tu malo problema, više kod moje obitelji nego kod mene osobno. Ja sam na ideju o pisanju knjige došao prije četiri ili pet godina jer sam znao koliko su meni u početku značila svjedočanstva drugih ljudi koji se bore s depresijom i koji su mi ulijevali nadu jer su mi govorili kako postoji način da se bolest izliječi i ja sam taj osjećaj koji sam nosio i koji me je držao u nekom dobrom raspoloženju kada mi je bilo najteže pokušao kroz knjigu pružiti drugim ljudima koji se bore s depresijom kako bi kroz knjigu vidjeli da postoje osobe koje se dugi niz godina bore s ovom bolešću, ali uspijevaju biti relativno uspješni, rade i imaju obitelj. Dakle da svima drugima pružim nadu da se može. Ponekad kod ljudi koji su depresivni izgleda da je svemu kraj i da nema nikakvog razloga i smisla živjeti, a upravo su mi ljudi koji su prošli kroz depresiju dali nadu. Tako se i ja nadam da će možda moja knjiga nekome dati nadu da i ako imate depresiju nije sve izgubljeno nego da se treba, mora i može živjeti, kaže Stanković.

OKOLINA ČESTO NEMA RAZUMIJEVANJA

Nažalost depresija je još uvijek u našem društvu tabu tema, poglavito u manjim sredinama u kojima oboljeli dolaze u neugodne situacije zbog svog stanja. Stanković ističe kako mu se od kada je knjiga objavljena javio veliki broj ljudi.

-Dosta puno ljudi mi se javlja, a najzanimljivije stvar je da 90% njih ne traži ništa od mene, nikakav poseban savjet ili da s njima podijelim koja je moja terapija i slično već ističu kako im je dovoljna činjenica da se o toj temi govori. Zato je problem priznati okolini da boluješ od mentalne bolesti, a depresija je mentalna bolest. Ja sam Aleksandar Stanković i bolujem od mentalne bolesti. Kada sam sebi to priznaš onda je možda i lakše suočiti se s okolinom, premda mi je jasno da je to puno teže u manjim sredinama i da se u tom slučaju teže suočiti s nerazumijevanjem okoline koja na neki način stigmatizira osobe koje su mentalno oboljele i prema njima se odnosi s ignorancijom ili zaštitnički, pa čak u nekim slučajevima i s nekim neprijateljstvom. Ovom knjigom pokušavam destigmatizirati ljude koji su oboljeli od depresije jer ti ljudi nisu krivi za svoju bolest, radi se o poremećaju kemijske ravnoteže u mozgu koji se može uspješno liječiti odlaskom kod liječnika opće prakse koji će na kraju ljude koji su bolesni i za koje procijeni poslati kod psiholog ili kod psihijatra, kaže Stanković.

PUTOVANJE KAO LIJEK

Iako je ovoga puta u Vukovaru Aleksandar Stanković bio u ulozi književnika, njegov lik je svima puno poznatiji s malih ekrana. Dugi niz godina autor je emisije na državnoj televiziji.

- Mislim da ova bolest ne utječe na moj posao, osim prva tri mjeseca kada mi je dijagnosticirana depresija, a tad mi je bilo užasno teško. Tada sam imao simptome koji su me u mnogočemu sprječavali da radim, ali me moja psihijatrica upućivala da samo radim, jer dok radiš zamaraš mozak nekim aktivnostima i ne razmišljaš o bolesti. Ne razmišljaš o otme kako ti je loše i ne sažalijevaš se. Naravno neki ljudi koji su oboljeli od depresije ne mogu raditi, meni je dijagnosticiran srednje težak oblik, a oni ljudi koji imaju težak oblik depresije to su ljudi koji ne mogu ustati iz kreveta niti izaći iz sobe. To su ljudi koji trebaju potražiti stručnu pomoć i gajiti nadu da će im liječnici pomoći jer statistika kaže da se 85% slučajeva depresije se uspješno liječi, istaknuo je Stanković.

Posljednjih nekoliko godina Stanković na male ekrane dosnosi i putopisne priče koje snima obilazeći Europu na svom motoru, a ističe kako je to za njega posebna terapija.

- Snimanja putopisa pomažu mi na način jer jako volim voziti motor i to mi je na neki način terapija, kada mogu naravno. Kada mi je najgore onda nisam mogao voziti niti motor, međutim taj motor je meni nekakva meditacija. Kada snimam putopis onda nema puno te meditacije jer se puno radi, ali htio sam prenijeti ljudima na male ekrane dobar osjećaj kada putuješ i upoznaješ nove ljude i nove sredine, ako sam djelomice u tome uspio zaista sam jako sretan. Do mene dolaze većinom dobre reakcije, sad oni koji to smatraju lošim valjda se meni ne javljaju, zaključio je Stanković dodavši kako ima u planu zaputiti se na put do Rumunjske i skenirati rutu puta kako bi to mogao predložiti za nastavak svojih TV putopisa.