U Poduzetničkom inkubatoru u Vinkovcima, a u organizaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, održani su Dani poslova. 

Cilj Dana poslova je na jednom mjestu okupiti sve relevantne dionike na tržištu rada i omogućiti bolju usklađenost ponude i potražnje kroz jačanje partnerstva za zapošljavanje i na taj način doprinijeti razvoju hrvatskog gospodarstva.

Dani poslova Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prilika su da najuspješniji hrvatski poslodavci na jednom mjestu predstave velik broj otvorenih radnih mjesta te se povežu licem u lice s nezaposlenim osobama, učenicima i studentima, koji primarno svoju budućnost vide u ugostiteljstvu i turizmu, grani koja je važna za Republiku Hrvatsku i u kojoj se svake godine traži veliki broj djelatnika.

- Ove godine Dani poslova se održavaju u sedam hrvatskih gradova - Virovitici, Bjelovaru, Osijeku, Vinkovcima, Požegi, Slavonskom Brodu i Sisku. Ciljevi su aktivirati domaću radnu snagu, promovirati zanimanja koja su vezana za hrvatsko tržište rada, a usmjereni smo na aktivaciju viših razreda srednjih škola. Ovdje se u Vinkovcima predstavilo 12 poduzetnika od kojih je troje s područja Vinkovaca, a ostali su s područaj Jadrana tako da korisnici mogu birati hoće li raditi ovdje ili na sezoni - rekao je prilikom obilaska događaja ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ante Lončar dodajući kako se u Hrvatskoj i dalje bilježi pad broja nezaposlenih, ali i da nam i dalje nedostaje radnika.
- U Hrvatskoj je trenutno oko 118.000 nezaposlenih osoba te i u ovoj godini, u odnosu na prošlu, bilježimo pad broja nezaposlenih. Ako bi brojke usporedili s onima od prije nekoliko godina onda možemo govoriti o velikom padu nezaposlenosti u Hrvatskoj. To vežemo s gospodarskim rastom, ali i ukupnim razvojem domaćeg tržišta rada – rekao je Lončar.

Uz Lončara, Dane poslova u Vinkovcima obišli su i ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić, vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić, vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić i drugi.

Blagdan je Pepelnice ili Čiste srijede kojom počinje korizma, što je vrijeme od 40 dana, ne računajući nedjelje, kao poseban oblik pokorničke priprave vjernika za proslavu Kristova vazmenoga otajstva – Uskrsa.

Zbog ratnog zločina protiv hrvatskih civila u Trpinji 1991. sudsko vijeće osječkog Županijskog suda u utorak je nepravomoćno osudilo Zorana Vajića na  20. godina  zatvora. Vajić je bio dio skupine okrivljenika koji su za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika u Trpinji na osječkom sudu osuđeni 2014. Nakon što je bio nedostupan hrvatskom pravosuđu, 2019. godine temeljem međunarodne tjeralice, uhićen je u Francuskoj, a nakon boravka u ekstradicijskom pritvoru u prosincu 2022. izručen je Hrvatskoj - prenosi HINA. 

Vajića se teretilo da je kao pripadnik pararadarstvenih snaga odjeljenja milicije u Trpinji sudjelovao u strijeljanju deset hrvatskih civila koji su 14. rujna 1991. nezakonito uhićeni u svojim kućama, tijekom oružanog napada snaga JNA i dragovoljaca iz Srbije na Vukovar i Trpinjsku cestu.

Nakon što su zapovjednik Teritorijalne obrane Trpinja Stevo Pantić i njegov zamjenik Borislav Držajić naredili da se uhićeni civili hrvatske nacionalnosti zadrže u zatvoru milicije u Trpinji, civili su narednih dana bili izvrgnuti svakodnevnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju. Tako su neutvrđeni pripadnici milicije i Teritorijalne obrane Trpinja svakodnevno tukli civile rukama, nogama i policijskim palicama po svim dijelovima tijela, tjerali ih da pjevaju četničke pjesme, a zatočene muškarce ponižavali, prisilivši da ispred zgrade milicije, pred mještanima, klečeći na koljenima pasu travu.

Okrivljenik Stevo Pantić i njegov zamjenik Borislav Držajić odlučili su da se svi zatočeni civili, osim Milice Mađarević, likvidiraju, a nakon što su iz zgrade izveli civile, na Pantićev upit tko želi ići s njima na strijeljanje zarobljenika, kao pripadnici milicije, javili su se ranije osuđeni Milisav Atanacković i Zoran Vajić koji je iz stanice milicije uzeo automatsku pušku. Nakon toga su, uz prijetnju oružjem, civile utovarili u kamion, odvezli na nepoznatu lokaciju izvan sela u blizini Bobotskog kanala te ih tamo poubijali iz vatrenog oružja. Po povratku u stanicu milicije Vajić je kao potvrdu obavljenog strijeljanja nudio prisutnim osobama da opipaju cijev njegove automatske puške.

Sudsko vijeće je ocijenilo da je, dokaznim postupkom, osobito iskazima svjedoka, nedvojbeno utvrđeno da je Vajić, zajedno s ostalim, već ranije pravomoćno osuđenim pripadnicima Teritorijalne obrane i stanice milicije iz Trpinje sudjelovao u likvidaciji zatočenih civila.

Svi stradali bili su civili starije životne dobi čiji ostaci nisu pronađeni, ali je evidentno da su likvidirani upravo onog dana kada su odvedeni iz stanice milicije. Sud je utvrdio da se Vajić u stanici milicije dobrovoljno javio za sudjelovanje u strijeljanju i uzeo automatsku pušku te je po povratku u stanicu milicije, na neki način, trijumfirao zbog svog zločina i govorio okupljenima: Dođite vidjeti kako mi je cijev od automatske puške vruća, kazao je predsjednik Sudskog vijeća Davor Mitrović.

Protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor, koji može trajati do pravomoćnosti presude.

Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Trpinji 1991. na osječkom Županijskom sudu, u prosincu 2014. godine, deset okrivljenika je proglašeno krivima i osuđeno na kazne od 5 do 20 godina zatvora.

Za ubojstvo 15 osoba, civila i hrvatskih branitelja, u okolici Trpinje najveću kaznu, od 20 godina zatvora dobili su prvooptuženi Stevo Pantić i drugooptuženi Milisav Atanacković. Milenko Pantić, Đoko Stajić, Zoran Gajanin, Simo Stević i Jerko Mičić tada su osuđeni na 14. godina zatvora.

Na 12 godina osuđeni su Zoran Ranković i Željko Vuković, dok je okrivljenik Miroslav Kovačević, osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. Kazne je 2016. godine potvrdio Vrhovni sud.