Načelnik Općine Bogdanovci Marko Barun rekao je kako je ovaj dan prigoda da se izrazi duboko poštovanje i zahvalnost hrvatskim braniteljima i civilima koji su dali život za Domovinu.
- Naše pitomo selo dalo je čak 133 života, od toga broja čak 89 mještana. Velike su to brojke, Bogdanovci su uistinu strašno stradali. Teška srca pričamo o tome, a još je teže obiteljima ubijenih i nestalih koji nemaju gdje niti svijeću upaliti. Ne smijemo zaboraviti što se ovdje dogodilo, ali moramo gledati u budućnost. Naša djeca, koja su i danas sudjelovala u ovome programu, naša su budućnost, a oni će ova sjećanja prenositi na nove generacije jer bez branitelja mi vjerojatno danas ne bi bili ovdje - rekao je Barun.

Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik Nikola Mažar podsjetio je kako je žrtva Bogdanovaca jedna od najvećih i najtežih u Domovinskome ratu.
- Bogdanovci, koji su bili kao svjetionik Vukovara, 10. studenoga 1991. godine pali su u ruke agresora, a osam dana nakon toga uslijedila je i žrtva Vukovara. Kukuruzni put između Vukovara i Bogdanovaca od kraja kolovoza do studenoga 1991. godine bio je jedini put kojim se moglo izaći iz Vukovara te braniteljima i civilima u gradu dopremiti pomoć. Bila je to poveznica Vukovara sa slobodnom Hrvatskom. Danas se sjećamo upravo njih, heroja Bogdanovaca i Vukovara, ali i svih koji su utkali svoje živote u slobodnu Hrvatsku – poručio je Mažar.

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava podsjetio je kako je Vukovar za vrijeme okupacije jedinu vezu s ostatkom Hrvatske ostvarivao preko Bogdanovaca, preko kukuruznog puta.
-Bogdanovci su se borili hrabro i stasito, no obrana ovog pitomog slavonskog mjesta popustila je 10. studenoga 1991. što je ujedno značilo i da će Vukovar, kojemu su Bogdanovci bili posljednji štit u obrani, pasti u ruke agresorske vojske za koji dan, što se u konačnici i dogodilo - rekao je Penava.

Tadašnji zapovjednik obrane, umirovljeni pukovnik HV-a Bogdanovca Vinko Žanić rekao je kako će svake godine na ovim komemorativnim skupovima ispričati po jednu priču o hrabrosti hrvatskih branitelja kako se ona nikada ne bi zaboravila.
-Dok je trajala obrana Bogdanovaca bilo je nade za Vukovar. Mi smo davali svoj maksimum, ali nismo imali oružja, odnosno imali smo samo ono što smo oteli od neprijatelja. Kad smo ostali bez municije i naoružanja, išli smo u proboj prema Vinkovcima na više strana. Oko 75% ljudi preživjelo je proboj što je prilično visok postotak. Tada nismo bili svjesni da smo mi ustvari Titani koji stvaraju Hrvatsku, a danas je to polako već zaboravljeno – rekao je pukovnik Žanić, dodajući kako su nad onima koji su ostali počinjena najveća zvjerstva.

Vijence su podno spomen obilježja položila brojna izaslanstva, državna i vojna, lokalnih vlasti, braniteljskih i stradalničkih udruga, suborci, rodbina i prijatelji te pripadnici albanske nacionalne manjine koji su se borili protiv agresora smatrajući Hrvatsku svojom državom.

U mjesnoj crkvi sv. Leopolda Mandića za sve poginule, ubijene i nestale branitelje i civile služena je sveta misa zadušnica.