PATKO: DOK SMO ŽIVI, TRAŽIT ĆEMO
Predsjednica udruge "Vukovarske majke" Manda Patko osvrnula se na strašni zločin počinjen na današnji dan u Borovu naselju, ali i na, još uvijek neriješeno pitanje nestalih osoba.
- Iz Borovo commerca, čini mi se, nisu pronađene još 52 osobe, a ukupno u Vukovaru 374. Ovdje je bio pokolj, odvedeni su vojnim vozilima. Mnogima se do danas gubi svaki trag - kaže Patko.
Istinu o svom suprugu još uvijek ne zna, a on je odveden na Velepromet.
- Jako teško je živjeti bez najbližih, nama suprugama i djeci, a još je teže majkama koje traže svoju djecu. Dok smo živi tražit ćemo ih, nada umire zadnja - poručila je Patko.
PANČIĆ: SVI ŠUTE, A SVE ZNAJU
Milka Pančić, majka je nestale Jelene. Ni dan danas ne zna gdje joj je kćer, ni što se dogodilo.
- Znam danas ono što sam znala i 1991. Svi šute, i moje radne kolegice i njene školske. Svi šute, a mislim da sve znaju. Molim se da mi kažu barem gdje je njezin grob - priča Pančić čija je kćer posljednji put viđena u Borovu selu.
- Gdje je dalje, u Dunavu ili negdje drugdje, ne znam. Odvedena je iz Borovo commerca, nosila je jednu malu bebicu od četiri mjeseca od jedne gospođe i tu na livadi su ju pitali odakle je i kako je bilo, a ona im je odgovorila "Kao san da sam sanjala". To je zadnje što sam vidjela i čula.. Tapkam u mjestu - kaže Pančić.
ŠESTAN: VIŠE GA TRAŽIM NEGO ŠTO JE IMAO GODINA
Marija Šestan traži sina Tomislava koji je 1991. bio u Borovo commercu, u koloni koja je uslijedila, prije križanja sa cestom za Borovo selo izdvojio ga je jedan od oficira, morao je unijeti ranjenu želju u autobus. Taj autobus je došao do Borova sela, ženu je unio u predvorje škole, a prema pričama spomenute žene, po njega su došli "neki u uniformi" i odveli su ga.
- To je kraj, sve što znam. Priča i dezinformacija je bilo svakakvih, ali ovo je pouzdani izvor i saznanje koje imam. Vjerujem da je to prava istina - kaže Šesto te dodaje kako nitko ništa ne želi reći i da su njenog sina, s obzirom da je igrao nogomet, znali mnogi u Borovu selu.
- Više godina ga tražim nego što je imao, a imao je 21 godinu. Samo da je znati gdje mu je posljednje počivalište, da imam gdje otići, isplakati se i da znam da je taj dio mog života na neki način završen. Iskreno, sumnjam da ću to doživjeti - kaže.
ĐUREK: OTAC JE TREBAO KUĆI ZA DVA TJEDNA. NI DANAS NE ZNAMO GDJE JE
Varaždinac Dalibor Đurđek sin je Ivana Đurđeka koji je prije 32 godine nestao iz Borovo commerca. Njegoc otac još uvijek nije pronađen.
- Bio je ranjen 1991., odveden u Borovo commerce i to je sve što znamo, od tamo je nestao. Postoje različite informacije i verzije, ali pravu istinu i njegovo tijelo nikada nismo pronašli - priča Dalibor koji je imao samo 10 godina kada je ostao bez oca, a njegov brat samo sedam.
- Vrlo brzo smo odrasli i neke druge životne stvari smo morali shvatiti, kao i mnogi drugi koji su prošli isto - priča. Posljednje čega se sjeća je očev odlazak.
- Mene je držao za ruku, a brata je nosio u naručju. Trebao se vratiti za dva tjedna, a kući nikada nije došao. Odustati nikada nećemo, majka mi je preminula prije tri godine, a ona je bila u potragu uključena cijelo vrijeme. Ona nam je snaga i motivacija da nikada ne odustanemo i da tražimo istinu za našim ocem, ali i o ostalih pet Varaždinaca i Međimuraca koji su nestali u Vukovaru i Borovu naselju, i za sve 1803 osobe za kojima se traga i čije obitelji ne znaju gdje su - poručuje.
ŠEBALJ: PRIJETILI SU DA ĆE ZAPALITI BOROVO COMMERCE ZA ŽENAMA I DJECOM
Milan Šebalj, branitelj Vukovara, prisjetio se današnjeg dana prije 32. godine i dana kada su položili oružje.
- Uvjet za predaju je bio da će pustit da izgori Borovo commerce sa svim ženama i djecom i ranjenicima, ukoliko mi ne položimo oružje 20.11. u 12 sati. Na današnji dan, 19.11.1991., još smo bili aktivni i branili smo se, na Internatu smo se povlačili po naredbi zapovjednika Borova naselja prema obućari da se možemo okupiti na jednom mjestu i pregovarati, da ne bi bilo individualnih ubojstava. Mi smo se povlačili s položaja i susretali smo se s njima i sukobljavali smo se između zgrada još 19.11. Tek smo dan poslije položili oružje da bismo spasili ljude - priča Šebalj te dodaje kako su emocije iste kao i prije 32. godine.
- Nedaleko mjesta gdje stojim, ležao je moj ranjeni prijatelj Mirabel iz Vinkovaca. Dan danas ne znamo gdje je - rekao je. Iz Vinkovaca su, kaže, u njegovoj grupi od 16 osoba, dragovoljno došli braniti Vukovar. Svi su prošli logore i zarobljeništvo, samo Mirabel nije pronađen.
JANOVIĆ: NEĆEMO STATI DOK NE PRONAĐEMO I POSLJEDNJU OSOBU
Izaslanik premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovića Špiro Janović, inače državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, naglasio je veličinu patnje koja se zbila na današnji dan 1991. godine te dodao kako ustraju na potrazi za nestalima.
- Nastavljamo obilježavanje i sjećanje na patnju Vukovaraca, hrvatskih branitelja koji su branili Vukovar. Nažalost, još uvijek tragamo za 1803 osobe, gotovo pet stotina je iz ove županije. Vlada neće stati dok i posljednjeg branitelja i civila pronađe - poručio je.
PENAVA: IZOSTAJE TRUD U PRONALASKU NESTALIH I KAŽNJAVANJU ZLOČINA
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava netom prije početka komemorativnog skupa ispred Borovo commerca osvrnuto se na jučerašnju kolonu sjećanja u Vukovaru, najbrojniju do sada. Zahvalio je svima koji su se pridružili i prisjetili se vukovarske žrtve. Danas je, kaže, tužan dan za Borovo naselje koje je podnijelo ogromnu žrtvu 1991. godine.
- Tu smo zbog svih onih koji su se žrtvovali za slobodnu Hrvatsku. Jučerašnjom smo kolonom vratili dignitet svim hrvatskim braniteljima i nadam se da smo svima poslali poruku da te vrijednosti i ljude moramo čuvati od zaborava, a kamo li od omalovažavanja - poručio je. Najgore je još uvijek onima koji nisu pronašli svoje najmilije, a gradonačelnik je komentirao kako je to tužna i bolna istina.
- Rat je najgore što se može dogoditi čovjeku i društvu. Bolne i neizlječive rane. Važno je imati maksimalnu ozbiljnost i profesionalnost u pristupu kako bismo kao društvo i pojedinci nadoknadili gubitke. Moraju se otkriti nestali i kazniti počinitelji, a to u Vukovaru, a vidjeli smo i u Škabrnji, izostaje - kaže. Odgovornost je i u Srbiji.
- Tamo je ta politika od 1991. ista. Sakrivanje činjenica, istine i dokaza, negiranje logora i zločina, genocida. Dok je tako, apelirati na njih možemo i moramo, ali mislim da je uzaludno. Volio bi da je drugačije - rekao je Penava.
Vijence su položile i političke stranke.
Upravo je u tijeku kolona sjećanja ulicama Borova naselja, a potom će uslijediti sveta misa u crkvi Gospe Fatimske. Nakon mise u selu Borovo na obali Dunava odati će se počast žrtvama pod nazivom "Svjedočenjem protiv zaborava". Obilježavanje će završiti paljenjem svijeća kod spomen obilježja Farma Lovas te podno spomen obilježja osobama nestalim u Domovinskom ratu.
