Kršćani Uskrs ove godine slave 20. travnja, i katolici i pravoslavci. Datum slavlja Uskrsa nije stalan kao što je to Božić, a Uskrs se slavi 40 dana nakon Pepelnice, zapravo nakon 40 dana korizme i Velikoga trodnevlja.
Određeno je da se Uskrs slavi prve nedjelje nakon punoga mjeseca poslije proljetnoga ekvinocija, znači nakon prvoga proljetnoga punoga mjeseca, dakle nakon 21. ožujka. Kako katolici imaju gregorijanski kalendar a pravoslavci julijanski koji kasni 14 dana, tako pri izračunu slavlje Uskrsa obično nije istoga dana, ali ima godina kada se slavi istoga dana kao što je sada. Stoljećima postoje inicijative da se odredi zajednički datum slavlja Uskrsa, a 1997. godine na Svjetskom crkvenom kongresu usvojena je zajednička metoda izračuna slavlja Uskrsa koja se trebala početi primjenjivati od 2001. godine, no to se još nije dogodilo. Ukrajinska pravoslavna crkva i bliskoistočne pravoslavne crkve prihvatile su gregorijanski kalendar i Uskrs slave kada i katolici.
U hrvatskom jeziku Uskrs je blagdan Kristova uskrsnuća od mrtvih i slavi se tri dana počevši nedjeljom. Prva dva dana su i državni praznici, neradni dani. Naziv Vazam, ili u kajkavskom narječju Vuzem, obuhvaća i Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, no obično se u narodu vezuje samo uz nedjelju.
Radosna vijest
Fra Marijan Ligenza iz vukovarskoga franjevačkoga samostana kaže da slavlje kršćanskih blagdana podsjeća vjernike na smisao događaja koji slave pa je tako i sa svetkovinom Uskrsnuća Kristovog koju slavimo ovih dana.
- Kršćanima je Uskrs veličanstveni događaj života koji nam je darovan u Isusu Kristu, u njegovoj pobjedi nad smrću. Uskrs znači novi život u Kristu, a novi život s njim pretpostavlja da smo umrli u starom životu grijeha. Naša vjeroispovijest da vjerujemo u uskrsnuće tijela i život vječni upravo ima svoj temelj u događaju Isusova uskrsnuća. Prazan grob nije prizor koji su vidjeli samo pojedini očevici, nego stvarnost koju očima vjere vidi svaki kršćanin i svjedočanstvom života naviješta tu istinu onima koji su u sumnji ili nemaju vjere. Uskrsnuće Isusa Krista podsjeća nas da je u njegovu uskrsnuću i naš život uskrsnuo. Ovim događajem nam je vraćena punina života, vraćen smisao življenja u nadi da ćemo u Kristu doživjeti slavu uskrsnuća. Stoga je svetkovina Uskrsa puna veselja i radosti u kojoj kličemo aleluja, što u prijevodu znači hvalite Gospodina. Hvalimo Boga koji nam je u svome sinu Isusu Kristu otvorio vrata novom životu, vječnom životu – rekao je fra Marijan i dodao da novost darovanoga života u Kristu i obnova nade u vječni život ima svoje vidljivo ostvarenje u Crkvi koja po vjernicima nastavlja djelo navještaja poruke Radosne vijesti, Evanđelja.
Papa Franjo poziva na zajedničko slavlje Uskrsa
- To podrazumijeva odgovornost kršćana da već ovdje na zemlji budu graditelji Božjega Kraljevstva svojim življenjem. Božja providnost dala je ove godine prigodu da kršćani kalendarski u isti dan slave svetkovinu Uskrsnuća. Time se daje velika poruka i svjedočanstvo vjere u Krista umrla i uskrsla za spas svijeta. Kršćani tako slaveći ovu veliku svetkovinu zajednički poručuju i pozivaju čitav svijet da pogleda i vidi svjetlo istine, nadu života, Krista živoga, Boga i Spasitelja. Po tome svjedočenju kršćana mnogi drugi imaju prigodu i poziv prihvatiti Krista koji svojim uskrsnućem poziva sve da budu dionici istine i života, svetosti i milosti, pravde ljubavi i mira. Vrijedno je spomenuti kako je papa Franjo više puta uputio poziv na zajedničko slavlje Uskrsa upravo zbog važnosti ove svetkovine. Tako u Katoličkoj crkvi već duže postoji inicijativa međunarodne teološke komisije koja poziva na zajednički datum slavlja Uskrsa u budućnosti: „Nije li ovo providonosna prilika koju treba iskoristiti, kako bismo nastavili slaviti Kristovu muku i uskrsnuće, ‘blagdan nad blagdanima’, u zajedništvu svih kršćanskih zajednica?“ No, unatoč brojnim dokumentima i izjavama katoličkih i pravoslavnih vođa o pronalaženju zajedničkog datuma Uskrsa, nijedna strana još nije javno poduzela konkretne korake za njegovu provedbu. Stoga nam ostaje moliti te i dalje u nadi čekati da se ostvari taj važan korak zajedništva među kršćanima – naveo je fra Marijan i napomenuo da kršćansko nastojanje oko zajedništava i mira ne bi smjelo biti ograničeno samo na neke crkvene odluke i programe dijaloga nego na konkretan život.
Predokus neba
Kaže da u Vukovaru postoje u posljednje vrijeme važni događaji i susreti svećenika katoličke i pravoslavne crkve koji svjedoče o tom zajedničkom nastojanju da se živi bratsko i prijateljsko zajedništvo u različitosti.
- Krist je jedan i ne da se podijeliti. Stoga mi, koji svjedočimo i živimo za evanđeoske vrijednosti, imamo zadaću prvi pokazati jedno pravo Kristovo Božje lice ljubavi bez obzira na različitosti tradicija koje nisu prepreka već pomoć u životu vjere. Takav otvoreni i autentični stav svećenika obiju crkava vodi i narod prema iskrenom poštovanju i zauzimanju za zajedničke vrijednosti. Biti zajedno u Kristu, glavni je cilj koji se zajedničkim snagama polako ostvaruje na dobro vjernika koji s pravom očekuju takve geste svjedočenja zajedničkoga života koji nije opterećen strukturama, osobnim interesima ili političkim idejama. To svjedočanstvo zajedništva u Kristu sada je za nas u Vukovaru jasnija poruka od bilo koje koja bi nam se mogla nametnuti kao službeni program ili dokument koji treba slijediti. Kristova prisutnost u Crkvi jasna je i kroz liturgiju, svetu Misnu žrtvu. Katolička i pravoslavna crkva jedine imaju to apostolsko predanje slavlja liturgije u kojoj Krist krijepi nas vjernike na putu života dok svi ne prispijemo na vječnu gozbu u Njegovu Kraljevstvu. Ta živa Kristova prisutnost okupiti će nas i ove godine oko oltarâ u našim crkvama gdje ćemo slaveći liturgiju slaviti Krista živa i uskrsla koji s nama slavi slavlje koje je predokus neba. U ozračju uskrsne nade molimo Gospodina da u slavlju Uskrsa iskusimo radost Njegova svjetla koje rasvjetljuje svakoga čovjeka te da i mi sami postanemo njegovi nositelji kako bi preko Crkve sjaj Kristova lika ušao u svijet – zaključio je fra Marijan.