Nakon što su novinari, tehničari i ostali djelatnici posljednji napustili okupirani Vukovar 1991., Hrvatski radio Vukovar - HRV s ponovnim je emitiranjem počeo iz progonstva 7. ožujka 1994. i to iz vlastitog studija u Vinkovcima, smještenog u prostorijama vinkovačkog "Vintexa", a kasnije i "Graditelja" .
Tijekom progonstva, HRV je emitirao gotovo deset sati programa dnevno, uključujući emisije na rusinskom, mađarskom, slovačkom i njemačkom jeziku, čime je nastojao informirati i povezati raseljene Vukovarce te očuvati kulturnu raznolikost zajednice .
Od prognaničkog do najslušanijeg radija
Povratak u Vukovar svečano je obilježen 23. prosinca 1997., kada je HRV ponovno počeo emitirati iz vlastitog studija na 11. katu Hotela za samce. Bila je to važna i simbolična poruka obnove i nade za grad. Od 15. rujna 2004. godine, radio djeluje iz vlastitih prostorija u središtu grada, pokrivajući cijelu Vukovarsko-srijemsku županiju .
U tih je deset godina HRV od najpoznatijeg prognaničkog radija u Hrvatskoj postao najslušanija radio postaja u Vukovarsko-srijemskoj županiji i jedna od najslušanijih lokalnih postaja u Hrvatskoj, emitirajući 24 sata dnevno na frekvenciji 107,2 MHz, a u pojedinim dijelovima županije i na 104,1 te 95,4 MHz . Uloga HRV-a u informiranju, očuvanju kulturne baštine i povezivanju zajednice tijekom tog desetljeća bila je neprocjenjiva.
Kako se uz obnovu i građenje Vukovara gradio život povratnika, ali i radijski program, koji je baš kao '91, slušateljima, povratnicima bio od neprocjenjive važnosti i kako se uz radijski program u nadolazećim godinama gradio suživot između Hrvata i Srba, ali i ostalih nacionalnih manjina, „povratnika i ostalnika”, kako se to tada nazivalo, prisjetila se bivša novinarka HRV-a, danas u mirovini, Jasenka Vrdoljak. Raditi je na HRV-u počela u progonstvu, a u mirovinu je otišla prije nekoliko godina, upravo kada je HRV počeo ostvarivati rekordne brojke slušanosti.
"Slušate Hrvatski radio Vukovar!"
- Nakon godina progonstva i podstanarstva, konačno smo se vratili u naš Vukovar u prosincu 1997. Iako smo, unatoč mirnoj reintegraciji još uvijek iz Vinkovaca putovali na vlastitu odgovornost, želja za povratkom u rođeni grad bila je jača od svega. Vukovar je bio devastiran, bez električne energije, s podijeljenim školama, kafićima, bez komunikacije sa stanovništvom i pod budnim okom prijelazne uprave policije, čije je sjedište na čelu s Joškom Morićem bila u Vilovoj kući na Trokutu. Preselili smo se na 11. kat nekadašnjeg Samačkog hotela u Borovo naselju gdje su nas na glavnom ulazu u zgradu 24 sata čuvala dva policajca kako ne bi došlo do neželjenih incidenata i neželjenih provokacija, ne zbog domaćeg stanovništva, već zbog onih koji su se u međuvremenu naselili i definitivno nisu poznavali duh Vukovaraca. Paralelno s povratkom naše radijske postaje, počela je i obnova grada, a naša je uloga u tim osjetljivim vremenima bila izvući najbolje iz svega i stvoriti pozitivno ozračje, ne obazirući se na prošlost, već gledati u bolju i svjetliju budućnost na dobrobit svih stanovnika, a ponajviše zbog budućih naraštaja – kaže Vrdoljak čiji je glas prvi u eteru iz studija u Vukovaru svima obznanio „slušate Hrvatski radio Vukovar!”.
- Na to sam beskrajno ponosna, jednako kao i na izjavu prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, koju sam, unatoč tome što su nam rekli da neće davati izjave, „iskamčila“ od njega kada je u Vukovar stigao s Vlakom mira u Vukovar 8. lipnja 1997. Progurala sam se između kamera i novinara i doviknula mu „gospodine predsjedniče, može li izjava za HRV?” I dobila ju. Ta dva događaja ostat će mi u sjećanju do kraja života – prisjeća se Vrdoljak.
U to su vrijeme u Hotelu za samce, na nižim katovima bili smješteni i Vukovarci koji su se među prvima vratili u grad zbog posla, ali i obnove domova. Iako je to za sve njih bilo teško razdoblje, odisali su pozitivnom energijom, kaže Vrdoljak.
Prva ponoćka u Vukovaru nakon povratka emitirana iz studija HRV-a
- Obol tome svakako je dao i fra Ante Perković koji je prvi u eteru našeg radija služio misu polnoćku 24. prosinca 1997. I to je bio jedan pozitivan okidač, koji je svima dao snagu da ustrajemo na našoj radijsko misiji. Ljudski je griješiti, a kršćanski praštati! Idemo misliti pozitivno, ostavimo prošlost iza sebe, napravimo najbolje što možemo i nastavimo samo pozitivno! I tako smo svi zajedno kroz eter i svakodnevicu nastavili graditi život onih koji su nas dočekali i nas koji smo se vratili – navodi Vrdoljak.
HRV je povratkom počeo emitirati program s odašiljačem jakosti 5 kW, što znači da je njegova čujnost bila golema. Slušali su ga u Vojvodini, Srbiji, Bosanskoj Posavini, a u Hrvatskoj i dalje od Slavonskog Broda, što dokazuju i pozivi brojnih slušatelja koji su redovno zvali redakciju, davali potporu i čestitali na povratku.
- Naša je slušanost bila velika, bili smo oči i uši svih onih Vukovaraca koji se nisu vratili, a željeli su znati kakva je situacija u gradu. Doista smo bili realni i prikazivali, iako ne slikom, ali glasom stvarnu situaciju. Iako je bilo dosta nelagode, na terenima smo se susretali s kolegama novinarima koje nismo poznavali i nismo znali za koje medijske kuće rade. No, malo po malo uspostavili smo međusobne kontakte i dobru suradnju. Moram reći da je moj prvi kontakt na terenu bio s kolegicom Draganom Korpoš, koja danas radi za Glas Slavonije i da naše prijateljstvo traje do danas. Kako se počeo obnavljati grad, tako smo i mi tih godina gradili naš program. U tim, nadasve vrlo osjetljivim vremenima, odigrali smo ključnu ulogu u suživotu između većinskog i manjinskih naroda čime se trebamo ponositi. Kako se u nadolazećim godinama obnavljao grad, tako se gradio i suživot između Hrvata i Srba. Naš doprinos tome je i emisija za nacionalne manjine Mozaik 8, kroz koju smo dali priliku da manjine iznesu svoja promišljanja, zapažanja i probleme, ali i da ih pratimo kroz njihov trud i rad, poštujući njihovu tradiciju i kulturu – pojašnjava Vrdoljak.
Po njezinom mišljenju, lokalni su mediji imali ključnu ulogu i za uspostavu odnosa s manjima i općenito za bolje društvene odnose, ali svakako i za kontinuirani tijek obnove grada, za sva područja društvenog, gospodarskog, političkog, kulturnog, turističkog, sportskog, vjerskog i općenito života u gradu na Dunavu.
Prve gošće u studiju Vesna Škare Ožbolt i Jadranka Kosor
- Usudila bih se reći da je u cijeloj priči, unatoč tom izazovnom vremenu, pozitivnu ulogu odigrala odlična komunikacija novinara, za što bih zahvalila svim kolegama, da ih ne nabrajam ponaosob. Mirnom reintegracijom i povratkom naše radijske postaje, počelo je zapravo jedno novo poglavlje u životu svih Vukovaraca. Počeli su nam dolaziti razni gosti u studio. Rado su se odazivali na gostovanja ili su i samoinicijativno dolazili na radio ako su boravili u Vukovaru. Bilo je tu državnika, predsjednika, premijera, ministara, lokalnih političara, poznatih hrvatskih pjevača, grupa, glumaca, sportaša itd. Naše prve gošće na radiju, nakon povratka u grad, bile su Vesna Škare Ožbolt i Jadranka Kosor. Spomenut ću i jednu smiješnu situaciju. Radio je bio smješten na 11. katu, a lift je često znao „štekati” pa smo se tako jednom prilikom Vesna Škare Ožbolt, Joško Morić i ja zaglavili u liftu. Zahvaljujem i ovom prilikom našim vještim tehničarima Željku Miškoviću i Zvonku Ždinjaku koji su nas tada izbavili. Istu sam situaciju doživjela i s pjevačicom Danijelom Martinović koja inače ima fobiju od lifta. Ovo potonje ostalo je zabilježeno i fotoaparatom! Nakon toga, lift nam nije radio dva mjeseca, tako da smo svakodnevno i po nekoliko puta pješke išli na 11. kat pa smo svi imali dotjerane linije – prisjeća se Vrdoljak nekih od brojnih anegdota na HRV-u početkom mirne reintegracije.
Slušatelji HRV-a od početka su postali aktivnim dijelom svakodnevnog programa, bilo da je riječ o zabavnom formatu - poput izbora pjesme za hit dana, glasovanja za neku od top lista, zabavnu ili tamburašku ili kutka za poeziju do ozbiljnih tema i njihovih upita prema gostima u studiju, koji su im odgovarali na upite, nastojeći pomoći u rješavanju njihovih konkretnih problema.
"Dio obitelji"
- Povratkom u razrušeni grad bilo je puno problema, no nismo mogli sve detektirati pa smo kreirali emisiju u kojoj su upravo sugrađani mogli postavljati pitanja i davati svoja mišljenja o rješavanju istih. Ta se emisija zvala Povratnički radio i emitirana je svakim radnim danom od 12 do 14 sati. Upravo su ti naši vjerni slušatelji poslužili kao inspiracija za osmišljavanje HRV-ovog slogana „Dio obitelji”, jer smo s godinama uistinu postali dijelom obitelji svih naših slušatelja. S druge strane, zbog prirode našega posla i mi djelatnici s vremenom smo si postali poput druge obitelji, jer često smo više vremena u danu provodili s kolegama na poslu, nego doma sa svojim obiteljima. Ponekad smo znali i prespavati na radiju.
Naprosto, bili smo otvoreni za sve ljude dobre volje, koji su bili spremni, bez obzira na vjeru i naciju, našem gradu i građanima pružiti najbolje od sebe. Kolege novinari i voditelji su uvijek kroz eter nastojali donijeti jednu pozitivnu energiju i onda kada je bilo teško. Jednostavno smo dizali moral i mislim da smo u tome uspjeli. Svi smo mi na neki način, kroz eter dali pečat osobnosti, spontanosti, zabave i šarma. Zbog toga smo s lakoćom osvojili simpatije slušatelja, kojima smo putem radio valova postali svakodnevni gosti u njihovim domovima u Vukovaru i puno šire, dajući im zabavu i informaciju, ali i neophodnu snagu i entuzijazam za novi početak – kaže Vrdoljak.
"Dobro jutro, Vukovaru divni"
Godine 2004. HRV je spojen s Vukovarskim novinama i konačno nakon tri adrese od dana progonstva i povratka u grad, preseljen na četvrtu, u zgradu u središtu Vukovara gdje se i danas nalazi. Vrijedna tehnička ekipa HRV-ovih vrsnih stručnjaka s iskustvom rata i rada u gotovo nemogućim uvjetima obavila je tri ogromna preseljenja studijske i režijske opreme bez, ili uz minimalne prekide u emitiranju programa ne dužim od 2-3 minute.
Vrijeme o kojemu ovdje pišemo ostat će zapamćeno i po uvodnoj špici jutarnjeg programa, koji se tada zvao „Ususret danu”. Tekst pjesme napisala je Ljiljana Pavešković Burazer, tadašnja voditeljica marketing službe, a uglazbili su je i otpjevali članovi TS Dike. Riječ je o pjesmi „Dobro jutro, Vukovaru divni” uz koju su se budile generacije i generacije slušatelja HRV-a. Pjesma je pronašla put i do srca brojnih drugih slušatelja jer je ubrzo postala rado emitirana i u eterima drugih radio postaja širom Hrvatske.
Nakon fuzioniranja s Vukovarskim novinama, HRV je pokrenuo i treću platformu za brzo informiranje javnosti, trudeći se usprkos svim izazovima ići u korak s vremenom. Među prvim medijima na našem području pokrenuo je internetsku stranicu, a kasnije portal hrv.hr koji je trudom djelatnika postao brzi i pouzdan izvor lokalnih informacija posebice onim slušateljima i čitateljima koji su živjeli ili i dalje žive van dometa zemaljskog radijskog signala (od priobalja i Zagreba, preko Njemačke i Kanade sve do Australije). Internet stranica je omogućila i live streaming radijskog programa, kojega je od tada bilo moguće slušati putem interneta bilo gdje na svijetu. Vrlo brzo nakon toga HRV je ponio laskavu titulu najslušanije radijske postaje iz Hrvatske u cijelom svijetu, zahvaljujući prije svega našoj dijaspori i velikom broju Vukovaraca koji su ostali živjeti u drugim državama i na drugim kontinentima, ali su slušajući HRV održavali vezu s Vukovarom.