Predstavljene su dvije knjige: „Ti, Pando, znaš“ Lidije Jurak i „Grad bez zidova – Priče koje hodaju“ Maje Weber
U Hrvatskom domu Vukovar, kao dio programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, održan je književni susret „Kad djetinjstvo utihne“. Predstavljene su knjige „Ti, Pando, znaš“ Lidije Jurak i „Grad bez zidova – Priče koje hodaju“ Maje Weber.
Obje autorice kroz osobna iskustva progovaraju o odrastanju u ratnim okolnostima, izgubljenoj sigurnosti i emocionalnim posljedicama djetinjstva obilježenog ratom. Jurak je svoju knjigu namijenila prvenstveno djeci, želeći približiti važnost emocionalne pismenosti, empatije i traženja podrške. Weber je svoja sjećanja pretočila u autobiografske priče.
Ravnateljica Hrvatskog doma Vukovar Ana Njavro istaknula je važnost otvaranja teme prekinutog djetinjstva.
– Hrvatski dom Vukovar ove godine se odlučio priključiti obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara programom o kojem se danas možda nedovoljno govori, a to su djeca čije je djetinjstvo prekinuo rat. Kada govorimo o Vukovaru 1991. godine, najčešće govorimo o stradanju, razaranjima i gubitcima, a danas ćemo govoriti o jednom drukčijem gubitku, onome koji se ne može izmjeriti ni nadoknaditi, a to je izgubljeno djetinjstvo. Kroz razgovor s dvjema autoricama, Majom Weber i Lidijom Jurak, upravo ćemo otvoriti prostor za osobna iskustva, emocije proživljene tijekom Domovinskog rata i pisanom riječi koja je obilježila možda čitave generacije – rekla je Njavro.
Knjiga kao put prema razumijevanju vlastitih osjećaja
Lidija Jurak knjigu „Ti, Pando, znaš“ posvetila je svojem sinu. Polazeći od vlastitog ratnog iskustva, kada je imala samo pet godina, progovara o emocijama, empatiji i međuljudskim odnosima. Posebno joj je važno govoriti o iskustvima koja su često ostala prešućena.
-Stalno su mi govorili: budi sretna, dobro si. Međutim, to je bilo daleko od dobroga – istaknula je Jurak.
Knjiga je prvenstveno namijenjena djeci, ali pronalazi i odrasle čitatelje. Pando između poglavlja donosi stručne poruke i smjernice koje se temelje na autoričinu iskustvu i stručnom doprinosu multidisciplinarnog medicinskog tima.
Sjećanja koja ne smiju ostati samo između korica
Maja Weber imala je nepunih deset godina kada je počeo rat u Vukovaru. Svoja iskustva pretočila je u autobiografsku zbirku „Grad bez zidova – Priče koje hodaju“.
Ideja za knjigu nastala je tijekom susreta s učenicima diljem Hrvatske.
-Prepoznala sam da današnju djecu i mladež zanima ta tema, a knjiga je točka na kraju rečenice jer pisana riječ ima veću vrijednost – rekla je Weber.
U pričama donosi osobna sjećanja na strah, podrume, neizvjesnost i odlazak iz grada.
Posebno pamti gubitak osjećaja sigurnosti i topline doma.
-Izgubili smo onaj osjećaj doma. Ne doma kao kuće i zidova, nego osjećaj topline i sigurnosti – prisjetila se autorica.
Obje knjige nadilaze osobne sudbine svojih autorica. One čuvaju sjećanja i približavaju iskustvo ratnog djetinjstva novim generacijama. Autorice žele da njihove priče nastave živjeti među čitateljima. Književnost tako postaje prostor razumijevanja, empatije i suočavanja s prošlošću.
Književnom susretu nazočio je i pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Josip Paloš, a razgovor je moderirala Jasenka Vrdoljak.
