Liječnica Sadika Biluš naglasila je kako niti 25 godina od rata nije sve rečeno, uvijek se ima za reći nešto novo. Prisjetila se i kako ju je 18. studenoga 1991. zarobio Veselin Šljivančanin te kako je potom 48 sati provela u logoru u Negoslavcima. Nakon toga, tri je tjedna provela u logoru u Srijemskoj Mitrovici. Sve do razmjene 6. prosinca 1991., koja se u nazočnosti generala JNA Aleksandra Vasiljevića odigrala na vojnom aerodromu Batajnica, Biluš je provela u samici, bez kreveta gdje je štrajkala glađu.
Film je nastao po ideji Udruge žena u Domovinskom ratu, a na temelju scenarija kojega su napisale kćerka Sadike Biluš, Marina i dr. Dorothy Mcclellan (SAD). Sniman je na više lokacija u Vukovaru, Zagrebu i na moru, a pojavljuje se niz sugovornika. Predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu Marija Slišković naglasila je kako se filmom žele zahvaliti svim djelatnicima vukovarske bolnice. - Oni su svojim radom, svojim nesebičnim žrtvovanjem za ranjene, bespomoćne i nemoćne dali sve od sebe da hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu i građanima grada Vukovara koji su hrabro stali u obranu svoga grada, svoje domovine, svojih obitelji i vlastitog života i kulture, pomognu u najtežim trenucima njihovog života, rekla je Slišković.
