Pučka je pravobraniteljica podnijela  Izvješće o ljudskim pravima u kontekstu katastrofe uzrokovane poplavom u Vukovarsko-srijemskoj županiji koje se  temelji se na prikupljenim podacima u razdoblju od sredine svibnja do početka prosinca 2014. godine. Osnovni cilj mu je, uvažavajući sve učinjeno kako bi se posljedice poplave maksimalno ublažile,  ocijeniti razinu zaštite ljudskih prava, dati preporuke za ispravljanje uočenih propusta te na temelju postojećih iskustava doprinijeti unapređenju sustava i boljoj zaštiti ljudskih prava u potencijalnim kriznim situacijama. Poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji posljedica je najvećeg vodenog vala u tisućugodišnjem prosjeku od 1194 cm, pri čemu je ugroza bila na dužini od 67 km s 12 vrlo kritičnih točaka na nasipu i preko 30 kritičnih točaka na kojima se interveniralo. Vrhunac se dogodio 17. svibnja, kada je Sava probila nasipe kod Rajevog Sela i Račinovaca te potopila općinu Gunja, dok je u većoj ili manjoj mjeri potopila ili ugrozila mjesta u općini Drenovci: Rajevo Selo, Račinovci, Đurići, Drenovci i Posavski Podgajci te mjesta u općini Vrbanja: Strošinci, Soljani i Vrbanja. Radi se o najistočnijoj hrvatskoj županiji, koja prema popisu iz 2001. godine broji 204 768 stanovnika, a sve tri općine  pripadaju trećoj skupini područja posebne državne skrbi jer zaostaju u razvoju prema tri kriterija razvijenosti: ekonomskom, strukturnom i demografskom, a Gunja je i socijalno najosjetljivija općina prema broju osoba koje se nalaze u sustavu socijalne skrbi. U vrlo kratkom periodu bilo je ugroženo 6 općina i grad Županja, 34 538 stanovnika, 67 km nasipa uz rijeku Savu, preko 300 km državnih, županijskih i lokalnih cesta te većina komunalne infrastrukture u naseljima uz rijeku jer je brzina rasta vodostaja Save bila preko 1.07 m u razdoblju od 12 sati te 1,93m u 24 sata. U nekoliko je dana evakuirano preko 13 000 ljudi na oko 150 lokacija i više od 8 000 životinja na oko 450 lokacija. Zaštita i spašavanje ljudi iz poplavljenih područja odrađeni su profesionalno i uspješno, a angažiranost i solidarnost lokalnog stanovništva i volontera u prihvatu evakuiranih osoba, obrani od poplave i drugim aktivnostima zaslužuju svaku pohvalu i poštovanje. No, kako se voda povlačila s poplavljenih područja otkrivali su se i razmjeri katastrofe. Tuga, briga, ljutnja, strah, užas, bespomoćnost... sve su to emocije kojima smo bili svjedoci a koje osjećaju pogođeni katastrofom. Svjesni smo činjenice da doživljena trauma neće tako brzo nestati, a da će oporavak na svim razinama biti dugotrajan.  Stanovništvu je potrebno i dalje pokazivati da smo tu i da ćemo nastaviti pružati svu potrebnu pomoć. Činjenica je da su poplave postojale uvijek i da će ih uvijek biti, no kroz ovo Izvješće želimo ukazati na ono što možemo u buduće učiniti bolje kako bi posljedica  bilo što manje i kako bi se, što je više moguće, ublažile traume stanovništva pogođenog katastrofom.  Upravo zbog toga, pitanje adekvatnog sustava zaštite i spašavanja aktualno je više nego ikada, a kako bi bio učinkovit u kriznim situacijama, neophodno je jasno definirati dugotrajno održive modele financiranja vatrogastva i civilne zaštite.  Pri tome treba voditi računa o lokalnim zajednicama čiji proračun ne može pokriti troškove nastale štete koja nije dovoljno visoka za pomoć iz državnog proračuna, a sama zajednica nema dovoljne prihode  ulaganje u sustav zaštite i spašavanja te zaštite od požara.

S obzirom da nam je ostala nedostupna sveobuhvatna i cjelovita službena evidencija stradalih osoba s potpunim podacima o njihovom broju,  okolnostima stradavanja i potrebama, predlažemo da se propiše vođenje pravovremene, sveobuhvatne, cjelovite službene evidencije stradalih osoba i njihovih osnovnih životnih potreba te  precizno vođenje pojedinačnih evidencijskih kartona, kako bi se izbjegli problemi u mogućim kriznim situacijama. Ako se katastrofa dogodila područjima uz državne granice, u sustav trebaju biti uključeni i državljani drugih država, kojima osim smještaja i humanitarne pomoći, treba propisati i osiguravanje primarne zdravstvene zaštite. Pri tome ne smijemo zaboraviti u sustav pomoći uključiti sve druge osobe kojima su uslijed katastrofe pogoršani osnovni životni uvjeti. Građanima koji su pokazali ogromnu dozu nesebičnosti i solidarnosti i stradalnicima pružili smještaj u svojim domovima trebalo bi iznaći modalitete financiranja režijskih troškova i drugih izdataka. Kišovito i hladno vrijeme dodatno otežava život svima koji žive u kontejnerima, a u čizmama idu do WC-a, kupaonice, praonice rublja, i to danju i noću što ukazuje na činjenicu da je kvaliteta smještaja ispod prihvatljive razine, a opravdano se može postaviti i pitanje sigurnosti prilikom njihova korištenja. Grijanje je omogućeno klima uređajima koji se kvare, a za popravak su potrebna administrativna odobrenja. Potom, naselje u Padežu ima opremljenu kuhinju, ono u Račinovcima gdje boravi oko 80 osoba i dalje nema, pa stanovnici  suđe peru u tuš kabinama. Kako bi se ovakve situacije u budućim kriznim situacijama izbjegle, potrebno je propisati standarde za uspostavljanje ove vrste kolektivnog smještaja, koristeći dostupna međunarodna iskustva, od veličine prostora za stanovanje, specifičnosti potreba ranjivih skupina, do pratećih sadržaja koje svako naselje treba imati. Ova katastrofa potvrdila je potrebu za žurnim uređenjem socijalnog stanovanja u RH, odnosno donošenjem Strategije socijalnog stanovanja koja bi obuhvatila sve ranjive skupine u društvu, o čemu smo pisali u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2013. g.. Želimo naglasiti i našu posebnu zabrinutost zbog bojazni da ovakav privremeni kolektivni smještaj ne preraste u trajan.  Osim toga, potrebno je besplatnu pravnu pomoć učiniti dostupnom svim stradalim građanima na jednak način, i to kroz terenski rad stručnih timova u naseljima i mjestima gdje borave stradale osobe Već smo duže vrijeme svjedoci učestalog pozivanja građana na strpljenje, zbog trajanja građevinskih radova, što se opravdava  vremenskim (ne)prilikama. Međutim, gotovo sedam mjeseci nakon poplave, očito je potrebno ulaganje većih kapaciteta u sve faze procesa obnove kuća, kako bi se ubrzao – od izrade projektne dokumentacije, dinamike potpisivanja ugovora pa do snažnije podrške građanima koji imaju neriješene imovinsko – pravne odnose. Kapaciteti koji su trenutno angažirani na postupku obnove očito su premali u odnosu na ozbiljnost stradavanja i dužinu čekanja stradalih osoba u privremenom smještaju, a informiranje o postupku obnove treba se provoditi kontinuirano i pravovremeno, u izravnom kontaktu sa stradalim građanima. Na taj bi se način preveniralo njihovo daljnje traumatiziranje koje izaziva  neinformiranost o tijeku obnove i neadekvatna komunikacija s osobama koje na tim poslovima rade.  Potrebno je odrediti prioritete stradalog stanovništva te voditi računa da se prvo obnavljaju kuće obitelji s djecom i drugih ranjivih skupina koji se nalaze u privremenom smještaju, a posebice u kontejnerskim naseljima. Neophodan je i neodgodiv  redovit i kontinuiran nadzor nad tvrtkama koje rade obnovu a obaveza plaćanja struje i drugih troškova povezanih s izvođenjem radova, ne smije teretiti građane do završetka obnove pojedine kuće. Isto tako, javni radovi omogućili su zapošljavanje nezaposlenih osoba s poplavljenih područja no da bi u potpunosti ostvarili cilj, a to je i ubrzan i olakšan povratak u domove, odnosno što brža integracija lokalnog stanovništva, nužno je uvesti koordinaciju i redoviti nadzor te odrediti tijelo koje će nadzor vršiti.

Duboko potreseni tragedijom koja je zadesila Slavoniju, Bosansku Posavinu i Srbiju građani, udruge i inicijative odazvali su se humanitarnoj akciji prikupljanja pomoći za stradale u poplavljenim područjima,  no kako bi njihova sredstva došla do onih kojima su namijenjena, sustav distribucije mora biti unaprijed razrađen i transparentan kako bi se izbjegle moguće zlouporabe i nepravilnosti, ne samo zbog  stradalnika kojima je pomoć potrebna, nego i zbog građana koji su se nesebično uključili i donirali te očekivali da će pomoć doći u prave ruke. No HCR  uvjetovao je pravo na novčanu pomoć koja je humanitarnog karaktera dokazivanjem vlasništva nad nekretninom koja se obnavlja, što je stavilo u nepovoljniji položaj građane koji su prije poplave bili podstanari, kao i one  koji zbog svog neznanja, nedostatka financijskih sredstava ili iz drugih razloga nemaju riješene imovinsko-pravne odnose nad poplavljenim nekretninama. Stoga preporučujemo da se omogući ostvarivanje prava na novčanu pomoć kao obliku humanitarne pomoći, svim stradalim osobama u svrhu zadovoljenja osnovnih životnih potreba u izvanrednim kriznim situacijama.  Vlada Republike Hrvatske treba donijeti odluku o kriterijima i načinima distribucije novčane pomoći, na prijedlog HCK-a i čelnika tijela državne uprave sa stradalog područja. Ta odluka i propisani kriteriji  trebaju biti transparentni i dostupni javnosti na primjeren način, kako bi se izbjegle nejasnoće oko izostavljanja s popisa za dodjelu novčane pomoći.

Kao što je službama na terenu teži dio posla bio na sanaciji terena poplavljenih područja, tako je i u radu s ljudima uslijedio onaj teži dio posla jer su psihosocijalnu pomoć tražili brojni izbjegli s poplavljenih područja za što su skrbili timovi za pružanje psihosocijalne podrške Hrvatskog Crvenog križa u suradnji s predstavnicima Društva za psihološku pomoć.  Naglašavamo da takva pomoć mora biti dostupna i pristupačna kontinuirano, kroz izravni i proaktivni pristup u mjestima boravka svih potrebitih osoba, a ne samo onih koji ju traže, posebno vodeći računa o ranjivim skupinama. Ne smijemo izgubiti  iz vida da za sve poljoprivredne i stočarske krajeve u slučaju sličnih katastrofa, Ministarstvo poljoprivrede treba imati dodatna financijska sredstva i stručne ljude  za urgentno i efikasno djelovanje na terenu.

I na kraju, ne manje važno, potrebno je propisati osnivanje informativnih mobilnih točaka u mjestima u kojima borave stradale osobe  kako bi se na  prilagođen, brz i dostupan način, stradalim građanima dale opće informacije, kao i one o vrstama pomoći koja im se pruža.