U DORH-u podsjećaju da su još početkom 2011. srbijanskom Tužilaštvu za ratne zločine predani raspoloživi podaci i dokazi radi poduzimanja kaznenog progona jer je utvrđeno da većina optuženika ima državljanstvo i prebivalište u Srbiji te da su nedostupni hrvatskim pravosudnim tijelima. Tijekom istrage koja je pokrenuta u Srbiji jedan od osumnjičenika je iskazao namjeru da otkrije mjesto gdje su žrtve zakopane. Kako točnu lokaciju nije bilo moguće utvrditi pomoću fotografija i skica on je doveden u Hrvatsku gdje je pokazao točno mjesto zakapanja posmrtnih ostataka žrtava, podsjećaju u državnom odvjetništvu.
Dodaju da je nakon toga Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku od suca istrage ishodilo nalog za provođenje ekshumacija temeljem kojeg je Ured za zatočene i nestale proveo iskapanja koja su rezultirala pronalaskom i identifikacijom posmrtnih ostataka 13 žrtava ratnog zločina.
"Slijedom navedenog, navodi u kojima se miješaju istrage nadležnih pravosudnih tijela sa istraživanjima koje su vodile obitelji žrtava ratnog zločina, nisu točni jer to nisu isti postupci i ne mogu se poistovjećivati budući da neke radnje mogu obaviti samo za to nadležna tijela", navodi se u priopćenju objavljenom na internetskoj stranici državnog odvjetništva.