Kako je navedeno, u dosadašnjoj primjeni Zakon o privremenom uzdržavanju, koji je na snazi od 2014. godine, pokazao je brojne manjkavosti od kompliciranog ispunjavanja propisanih pretpostavki za ostvarivanje prava, dokazivanja činjenica, do visine novčane potpore.
Stoga je bilo neophodno unaprijediti zakonski okvir na osnovu kojega će se stvoriti preduvjeti koji će omogućiti povećanje iznosa privremenoga uzdržavanja i produljenje vremenskoga trajanja potpore te jednostavniji postupak ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje i isplate priznatoga iznosa privremenoga uzdržavanja.
U tu je svrhu donesen novi Prijedlog Zakona o privremenom uzdržavanju prema kojemu prilikom priznavanja prava na privremeno uzdržavanje, u slučaju kad je obveznik uzdržavanja po ovršnoj ispravi roditelj djeteta, više se neće uvjetovati prethodno utvrđivanje vjerojatnosti da baka i djed po roditelju obvezniku uzdržavanja ne doprinose uzdržavanju. Na taj način djetetu će se omogućiti što prije ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje neovisno o tome je li u tijeku sudski postupak prema baki i djedu radi uzdržavanja. Također, omogućit će se podnošenje zahtjeva za isplatu privremenog uzdržavanja iako nije podnijet ovršni prijedlog za izravnu naplatu protiv obveznika uzdržavanja.
Uzimajući u obzir nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad, odnosno da obavlja djelatnost u području socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece, udomiteljstva i u drugim upravnim područjima, neophodno je provesti njegovo rasterećenje te se u tu svrhu mijenja nadležnost za navedene postupke, odnosno ti postupci bi bili u nadležnosti Agencije za osiguranje radničkih tražbina. No promjena stvarne nadležnosti za odlučivanje u vezi s ostvarivanjem prava na privremeno uzdržavanje neće imati utjecaja na nadležnost i obavljanje poslova Hrvatskoga zavoda za socijalni rad u području zaštite djece i obitelji u riziku. Naime, Hrvatski zavod za socijalni rad će i dalje zadržati nadležnost u procjeni ugroženosti prava i dobrobiti djeteta te je u slučaju saznanja o ugroženosti djetetovih prava i dobrobiti, obvezan pratiti obitelj u riziku i poduzimati sve potrebne mjere i radnje u svrhu zaštite djeteta. Pri tome treba istaknuti da je svaki građanin Republike Hrvatske dužan prijaviti povredu djetetovih osobnih i imovinskih prava Hrvatskom zavodu za socijalni rad.
Pravo se priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva i traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja.
Naime, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje do navršene 18. godine života, a nakon toga ima pravo pod uvjetima propisanima za uzdržavanje punoljetnog djeteta. Punoljetno dijete ima pravo na uzdržavanje dok se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Za punoljetno dijete koje je završilo navedeno obrazovanje, a ne može se zaposliti, godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina te najkasnije do navršenih dvadeset šest godina života. Isto tako, punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad ima pravo na uzdržavanje, za cijelo vrijeme dok ta nesposobnost traje. To je značajna novina u odnosu na postojeće zakonsko rješenje, prema kojem pravo na privremeno uzdržavanje traje najviše tri godine, te do djetetove 18. godine života.
Visina iznosa privremenog uzdržavanja iznosila bi oko 200 eura. Agencija će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja. U slučaju nemogućnosti novčanog ispunjenja obveze,obveznik plaćanja bit će obaviješten i o mogućnosti povrata isplaćenog iznosa putem instituta javnog rada uz preduvjet da je neuspješno provedena ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu obveznika uzdržavanja.
Prema Prijedlogu Zakona doći će do određenih promjena u pogledu odgovornosti za isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja u slučaju smrti obveznika uzdržavanja, odnosno propisat će se iznimka od odgovornosti. Naime, ako je nasljednik preminulog obveznika uzdržavanja bio ili je korisnik prava na privremeno uzdržavanje temeljem kojeg je nastala tražbina, neće se potraživati ispunjenje toga duga, odnosno dug će se otpustiti. Prema važećem zakonskom rješenju dug se nasljeđuje te je moguće da dijete bude obvezno iz ostavine vratiti dug bez iznimke, a što može ugroziti njegovu egzistenciju.
Donošenje novog Zakona o privremenom uzdržavanju zasigurno će donijeti određene promjene, a koje će se pozitivno odraziti na položaj djeteta, od unaprijeđenja materijalnog položaja djeteta do jače zaštite prava, interesa i dobrobiti djece, a što će ujedno pridonijeti i smanjenju socijalne isključenosti, poručuju iz Agencije.
