Teretilo ih se da su kao pripadnici paravojne Teritorijalne obrane Dalja fizički i psihički zlostavljali članove jedne obitelji zbog njihove hrvatske  nacionalnosti te silovali tada 20-godišnju djevojku. Sud je Radoševića i Grčića proglasio krivima te ih obojicu nepravomoćno osudio na po 12 godina zatvora.

Optužnica ih je teretila da su tijekom oružane pobune dijela lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka RH, kao pripadnici paravojne Teritorijalne obrane Dalja fizički i psihički zlostavljali članove jedne obitelji zbog njihove hrvatske nacionalnosti, pri čemu je silovana tada 20-godišnja Zorana Miđić. Prema optužnici, zločin se dogodio u kolovozu 1991. Godine kada su okrivljenici došli u kuću ove obitelji s još nekoliko pripadnika Teritorijalne obrane  koji su s uperenim puškama prema svim članovima obitelji, a po zapovijedi prvookrivljenog Radoševića, svezali ruke i stavili nož pod vrat tada 36-godišnjem ocu te ga natjerali da zajedno s tada 38-godišnjom suprugom, 13-godišnjom kćerkom te 10-godišnjim sinom, gledaju kako sada jedna pokojna osoba i drugookrivljenik Grčić, te potom još jedan nepoznati pripadnik TO, siluju njihovu tada 20-godišnju kćer.

Marija Slišković, predsjednica Udruge Žene u Domovinskom ratu presudu je ocijenila ohrabrenjem za sve silovane žene da svoju strašnu istinu podijele s nadležnim institucijama nakon čega će zločinci biti kažnjeni.

Prvookrivljenog Radoševića se tereti da je 1. kolovoza 1991. s nekoliko pripadnika TO razvalio ulazna vrata i nasilno ušao u kuću te obitelji gdje je pred ostalim članovima obitelji udarao šakama i nogama po glavi i tijelu tada 36-godišnjeg oca, a zatim mu u vrat zabio injekciju s nepoznatim sadržajem te ga tako omamljenog odveli na nepoznato mjesto, dok su ostale članove obitelji zatvorili u drugu kuću.