Sveti Antun Padovanski rodio se u Lisabonu oko 1195. godine i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu, a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, kulturnom središtu Portugala.
Posvetio se proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši teološko znanje koje je primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.
U Coimbri su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su u Maroku podnijeli mučeništvo.
Njihov je život duboko dirnuo Fernanda koji je zatražio da istupi iz augustinskih kanonika i postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, no zbog bolesti se vratio u Italiju gdje je započeo apostolsko djelovanje.
Bio je jedan od prvih učitelja teologije, počeo je predavati u Bologni, a uz Franjin blagoslov udario je temelje franjevačke teologije.

Umro je 13. lipnja 1231. godine u Padovi, a papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 1232.

Sveti Ante omiljen je svetac u Hrvatskoj, dio gradova mu se s posebnim poštovanjem obraća kao svojem nebeskom zaštitniku, a tisuće i tisuće vjernika svakog 13. lipnja okupljaju se u župama svetog Ante diljem zemlje kako bi proslavili blagdan tog sveca.