- Film obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskoga rata s naglaskom na samu okupaciju grada, predaju i odvođenje hrvatskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore uz prikaze mučenja i tortura koje su ti ljudi prolazili - rekao je Majić, dodajući kako je riječ o dokumentarno - igranom filmu, budući da su u njegovoj izradi korištene autentične snimke stranih televizijskih kuća poput britanskoga ITN-a, ali i regionalni medija poput Televizije Beograd, Televizije Novi Sad, te domaćega HRT-a. Pojasnio je kako su igrane scene filma snimili na zamjenskim lokacijama, budući da scene iz logora i srpskih kazamata nisu snimali u Srbiji, nego u Hrvatskoj, poput zatvora u Lepoglavi i ekonomskih dobara u blizini, a koji su, po njegovim riječima odlično dočarali ambijent Stajićeva ili Sremske Mitrovice.
Uvodni pozdrav Stipe Majića Pipe
Govoreći o radnji filma Majić je pojasnio kako nakon posljednjih proboja, oni koji su preostali u gradu zatiču se raspoređeni na nekoliko točaka. Do samoga kraja situacija se iz dana u dan rapidno mijenja - neki započinju dogovore o predaji, dok drugi ne odustaju od borbe.
- Tri su punkta borbe na kojima se paralelno odvijaju predaje, Borovo naselje, Mitnica i Sajmište. Isprepleteno se prate te tri frakcije branitelja i njihovo zarobljavanje. Putem iskaza samih branitelja film prati posljednje dane borbe sve do predaje uvjetovane ubijanjem civila. Prati njihovo putovanje od zarobljavanja do razmještanja po logorima - kaže je Majić, dodajući kako su neke hrvatske branitelje i civile odveli u zatvor u Sremskoj Mitrovici, neke su odveli na stočarsku farmu Stajićevo, kasnije neki, pak, završavaju u zatvoru u Nišu, a ono što je zajedničko na svim tim mjestima su nesretne sudbine tih ljudi.
Prošlost koja se ne zaboravlja
Film je prije Vukovara premjerno prikazan u Zagrebu gdje ga pogledalo oko 600 gledatelja, rekao je novinarima Tomislav Josić, predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, koji je i sam akter u filmu, te priča o njegovom devetomjesečnom zatočeništvu u logorima u Stajićevu, Sremskoj Mitrovici i Beogradu.
- U filmu "Glavu dole ruke na leđa" detaljno su predočeni svakodnevni životi zarobljenika u srpskim koncentracijskim logorima, odnosno mjestima gdje su brojni hrvatski branitelji i civili proživjeli najgore trenutke svojih života. Branitelji se u filmu prisjećaju svih maltretiranja, batinanja, pljačkanja, silovanja, ubijanja i kako su u tim trenucima uopće uspijevali održavati nadu u eventualni spas - kaže Josić, dodajući kako svim bivšim logorašima zasigurno nije bilo lako progovarati o svemu, međutim, kako kaže to su stvari s kojima oni žive svaki dan, tako da rad na filmu nije povratak u prošlost, jer stvari i mućenja koja su proživjeli hrvatski branitelji u srpskim koncentracijskim logorima neće se moći zaboraviti za niti još 50 života.
Nema ozbiljnoga filma koji se bavi novijom hrvatskom poviješću
Majić nam je rekao kako je budžet izrade filma bio vrlo oskudan i u većem dijelu je njegova izrada financirana privatnim sredstvima. Kako je ispričao, slali su brojne upite i e-mailove, međutim nikakvih odgovora nije bilo.
Tomislav Josić pak drži da je tomu tako jer nadležne u državi za to nije briga.
- Isti je slučaj i s imenima i prezimenima osoba koje se pojavljuju u filmu ali na protivničkoj strani. Nisu to državnim institucijama i pravosuđu nepoznata imena i prezimena, mi u filmu po tome pitanju ne donosimo ništa novo, samo je pitanje zanima li to naše pravosuđe i državne institucije ili ne? Osobno mislim da to nikoga ne zanima - rekao je Josić.
Vukovarska premijer filma "Glavu dole ruke na leđa" okupila je veliki broj gledatelja, hrvatskih branitelja, bivših logoraša, ali i pripadnika društveno-političkoga života grada na Dunavu. Tako je na premijeru filma došao i prvi zamjenik vukovarsko-srijemskoga župana Damir Barna, zamjenik gradonačelnika Vukovara Marijan Pavliček, poneki gradski vijećnici u Gradskom vijeću Vukovara, kao i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.
- Zahvaljujem se autorima na trudu i radu. Ono što mi je žao je to što se ovakvi pokušaji snimanja filmova ovakve tematike uglavnom svode na osobne inicijative. Vrlo je malo ustanova i institucija koje bi se time trebale baviti. Ne sjećam se da je neka relevantna institucija, Akademija ili neka od nacionalnih televizija izdvojila određena sredstva i napravila jedno kvalitetno filmsko ostvarenje - rekao je Penava, koji je naglasio kako to sve posebno sekira, ako se primjerice zna koliko je novaca, napora i sredstva ulagala bivša država kako ni se ekranizirali filmovi poput Bitke na Neretvi, za koju su čak angažirani hollywoodski glumci Orson Welles i Yul Brynner, a sve s ciljem širenja ideje i pričanja priče iz prošlosti.
Penava je konstatirao kako je to, nažalost, u modernoj hrvatskoj državi u potpunosti izostalo, posebice kada je Vukovar u pitanju.
Dokumentarno-igrani film "Glavu dole ruke na leđa" nastao je nakon dokumentarnog filma i serijala od četiri epizode "Srce Vukovara" o vukovarskoj ratnoj bolnici, a nastao je u suradnji Udruge Hrvatskih branitelja Trpinjske ceste i Amico studio d.o.o..
