U selu Borovo na obali Dunava, na mjestu gdje su srpske okupacijske vlasti 1991. pogubile više od stotinu civila i zarobljenika dovedenih iz Borovo commerca i Borova naselja članovi Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja „Vukovarske majke polaganjem vijenca i ruža u Dunav, paljenjem svijeća postavljenih u oblik križa i molitvom odali su počast stradalima na tome mjestu.
Jedna od majki Milka Pančić još uvijek traži svoju devetnaestogodišnju kćer Jelenu.
-Čula sam da je posljednji put viđena u Borovu selu kada ju je jedan čovjek izveo iz autobusa i rekao da ne može ići dalje te ju vratio u školu. Tamo je bila zajedno s drugim ženama od kojih su neke ekshumirane u Lovasu i Novom Sadu. Jako mi je teško ovih dana, ali jednako mi je teško svih ovih 27 godina jer još uvijek nemam gdje upaliti svijeću. Drago mi je i zahvalna sam Gradu što su podigli spomenik nestalim osobama u Borovu naselju pa se tamo dolazim pomoliti i upaliti svijeću, ali još uvijek u duši osjetim prazninu jer tu nisu njene kosti, rekla je Milka Pančić.
Nakon odavanja počasti ubijenima u Borovu selu počast je odana i žrtvama ekshumiranim iz masovne grobnice na farmi Lovas iz koje su 2001. iskopani posmrtni ostatci 24 osobe odvedene iz Borovo commerca i strijeljane.
Vijenci su položeni i svijeće upaljene i podno spomen obilježja osobama nestalim u Domovinskome ratu u Borovu naselju.
Ispred grada Vukovara počast ubijenim braniteljima i civilima polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odali su zamjenik gradonačelnika Marijan Paliček i pročelnica Upravnog odjela za opće poslove i ured gradonačelnika Sanja Tokić.
-Oko 300 nestalih osoba s područja grada Vukovara još uvijek vapi za istinom i procesuiranjem zločina, za pronalaženjem pravde. Nažalost prošla je i 27. godina, a naše institucije gotovo da se nisu pomakle od nulte točke. Stoga tražimo da počnu raditi svoj posao kako bi ove majke, očevi, djeca imali gdje upaliti svijeće. Svjesni smo činjenice da na žalost svi nikada neće biti pronađeni, ali moramo ih pokušati naći što više. Jedino na taj način možemo graditi neki zajednički suživot.
Jedna od žena koja već dvadeset i sedam godina traži svoga supruga i živi u nadi da će mu jednoga dana ipak moći zapaliti svijeću na grobu je i predsjednica Udruge Vukovarske majke Manda Patko.
-Svjesni smo toga da možda više nikoga nećemo pronaći, ali nada još uvijek postoji, nada umire zadnja, rekla je Patko.
Potporu Vukovarcima i Vukovarskim majkama u ovim teškim trenucima i ovoga puta dale su Žene u crnom iz Srbije.
-Mislim da mi koji dolazimo iz Srbije koja je 1991.godine bila agresor na Hrvatsku imamo građansku odgovornost da budemo ovdje jer tim činom priznajemo da su zločini učinjeni u naše ime, da mi na to ne možemo zažmiriti i svojim dolaskom s jedne strane izražavamo solidarnost prema ubijenim žrtvama i njihovim obiteljima, a s druge strane šaljemo poruku vlastima u Srbiji da ćemo svojim dolascima namjesto zločina stalno podsjećati i ukazivati na njihovu odgovornost, rekao je aktivist Žena u crnom Miloš Urošević te dodao kako, između ostalog, Srbija ne čini ništa kako bi otvorila tajne vojne arhive i pomogla pri pronalasku nestalih.
Prema riječima predsjednice Saveza Udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljane Alvir još uvijek se traga za oko 50 nestalih osoba s područja Borova naselja te 308 s područja grada Vukovara.
