- Živote obitelji koje već 27 godina tragaju za istinom teško je živjeti, a teško je bilo i slušati o njima. Nerijetko smo se moj snimatelj i ja rasplakali slušajući ih, na kraju ih i snažno zagrlili jer smo se osjećali krivima što smo kopali po toj njihovoj rani. Iako oni sami znaju da više ne postoji nada da je itko od njihovih nestalih živ, iskreno se nadaju da će se dogoditi čudo, slučaj, neki znak, koji će im dati bar jednu njihovu kost. Nadam se da će ova knjiga otvorila neka tajna vrata, ugrijala neke hladne duše, da dobijemo informacije i podatke o tome gdje kopati i gdje naći bar neke od njih - ispričala je koautorica knjige Danijela Mikola.
O knjizi je govorila i Klaudija (Gojani) Boras, novinarka Hrvatskoga radija Vukovar, koja gotovo cijeli svoj život traga za svojim ocem Jozom Gojani, hrvatskim braniteljem nestalim u Vukovaru.
Klaudija Boras napisala je predgovor knjige "Nestali u Domovinskom ratu" u kojemu stoji:
"Želim upaliti svijeću svome ocu, želim pričati s njim, želim mu odnijeti najljepši cvijet. Na kraju krajeva, želim mu odvesti unuče koje nikad neće imati priliku upoznati. Doduše, i mene je zadnji put vidio kao bebu, s nepunih šest mjeseci. Želim i moram znati gdje su njegove kosti. Želimo zavijenoj majci u crnini skinuti vatru iz duše. Što ima majka koja će uskoro napustiti ovaj svijet ako nije pokopala svoga sina? Pita li se tko kako je njoj? Istina je jedino što tražimo. Istinu o kostima naših nestalih. Pomozite nam pronaći ih. Mi smo jedna obitelj s istim ciljem. Želimo mirnu noć i lak san."
Priča o Klaudijinom ocu Jozi ispričana je mnogo puta, no baš poput priče o njezinome ocu i priče ostalih obitelji koje tragaju za svojim najmilijima trebaju se opetovano ponavljati sve dok prava istina ne izađe na vidjelo. I sama Klaudija u više je navrata izgovorila kako je posebno sretna što je danas novinarka Hrvatskoga radija Vukovar, putem čijega etera se trudi pronicati i otkrivati sudbinu nestalih, pa i njezinoga oca.
- U knjizi je obrađeno 46 priča, s time što su dvije žene u međuvremenu pronašle svoje nestale, nakon objave našega serijala, jedna žena je pronašla svojega supruga, a druga svojega sina. Knjiga odiše tugom, boli i očajem. Ti ljudi žive dva paralelna života, jedan u 1991. godini, a drugi u današnjici. Bol vrišti iz svake stranice ove knjige, a mišljenja sam da ljudi u Hrvatskoj nisu svjesni boli i tuge obitelji koje i 27 godina nakon Domovinskoga rata tragaju za svojima najmilijima. Upravo stoga nastala je ova knjiga i upravo zbog toga važno je i dalje progovarati o ovoj problematici - rekla je Romana Bilešić koautorica knjige.
Jedna od obrađenih priča u knjizi je i ona o nestalom hrvatskom branitelju Marinu Kušić čija supruga Matija bezuspješno traga za suprugovim posljednjim počivalištem već punih 27 godina.
- Tražim supruga Marina Kušića, o kojemu ništa ne znam već punih 27 godina. Nikakvih informacija više nemam. Posljednje informacije koje imam o suprugu stare su pet-šest godina, i više ne znam gdje bi ih tražila. Imam informaciju gdje je ubijen i tko ga je ubio, međutim kosti još uvijek ne pronalazimo - ispričala je Matija Kušić.
Jedna od majki koja traga za svojim sinom je i Jelena Baketa, koja je u Domovinskome ratu ostala bez dva sina. Jednoga sina je sahranila nakon što je izgubio život u Tovarniku za vrijeme napada iz Šida, no drugom sinu se izgubio svaki trag u vukovarskoj OŽB i bolnici hrvatskih veterana.
- Živjeti u traganju za istinom je prestrašno, nadam se da ću sinovo počivalište pronaći prije nego što umrem, iako s godinama nada je sve slabija. Prije dva mjeseca sahranila sam supruga koji je ovaj svijet napustio, a da istinu o svojemu sinu nije doznao - potresno je ispričala Jelena Baketa.
