Organizirali su je Gradski muzej Vukovar i Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom Vukovar. Pozdravnu riječ uputila je ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar Ruža Marić koja je naglasila kako se, među ostalim, i ovom svečanom akademijom žele odužiti Ružički za sve što je učinio za grad Vukovar.
-Predavanja o liku i djelu Lavoslava Ružičke održat će eminentni stručnjaci koji se u svom životu i radu bave temama Ružičke. Nama je izuzetno važno da se i Grad Vukovar odužio Ružički za sve njegove napore i nastojanja kojima je promovirao Hrvatsku i grad Vukovar. Tako smo, u poslijeratnom periodu organizirali Ružičkine dane koji traju još i danas, nakon dobivanja Nobelove nagrade 1939. godine Ružička je proglašen počasnim građaninom Vukovara, po njemu jedna ulica nosi ime, u njegovoj rodnoj kući otvoren je 1977.g. spomen muzej posvećen njegovom životu i radu. U ratu razorena rodna kuća, obnovljena je 2007.g i otvoren je kongresni centar Ružičkina kuća, a iste je godine otvoreno i veleučilište koje nosi njegovo ime. Osvrt na njegov život i djelo, dolazak u Vukovar i sve ono što je uslijedilo tema su današnje svečane akademije kojom želimo proslaviti ovu značajnu obljetnicu - naglasila je Marić.
O Ružički je u ime HAZU-a govorio i Vukovarac, akademik Pavao Pavličić, voditelj Zavoda HAZU Vukovar koji je naglasio kako je riječ o velikom čovjeku.
-Ovo je velika obljetnica velikog čovjeka. Vukovar čini dobro što proslavlja Ružičku, a to čine i ostale naše institucije. Ružička u HAZU ima svoju sobu i obilježavaju se sve njegove godišnjice. Jako je važno što Vukovar obilježava ove obljetnice, posebice stoga što je dugo bio zanemaren. Mogu posvjedočiti da sam kao Vukovarac za Ružičku čuo tek s 15 godina, o njemu se nije smjelo govoriti. I zato je ovo velika stvar. Slučaj Lavoslava Ružičke daje svakome priliku za razmišljanje o odnosu maloga grada i velikog svijeta te velikog čovjeka i njegova zavičaja, rekao je Pavličić.
Osim Pavličića o liku i djelu Lavoslava Ružičke govorili su i prof.dr.sc. Srećko Tomas, dr. Vlado Horvat,
prof.dr.sc. Ante Jukić i i dekan Veleučilišta Lavoslava Ružičke doc.dr.sc. Mirko Smoljić.
Ispred Grada Vukovara nazočne je pozdravila pročelnica Upravnog odjela za kulturu i turizam Marina Sekulić, naglasivši kako će Grad i nadalje u suradnji sa svojim kulturnim i obrazovnim institucijama raditi na promociji i prezentaciji lika i djela Lavoslava Ružičke.
-Planiramo u ovom kongresnom centru otvoriti i muzej sa stalnim postavom s prezentacijom rada koja će biti dostupna svima koje zanima djelo ovoga našega velikana, rekla je Sekulić.
Tom je prigodom izložen izvornik diplome nobelove nagrade Lavoslava Ružičke , a otvorena je i izložba Ružička i Vukovar.
U prigodnom su programu sudjelovali tenor Josip Paulić i učenici kemičari Osnovne škole Dragutina Tadijanovića.
Predavanje pod nazivom “Vukovarac i nobelovac Leopold Lavoslav (Stjepan) Ružička, povodom 130 godina od rođenja” u okviru ciklusnog programa Kulturni četvrtak održat će se nečeras s početkom u 18 sati i u Gradskoj knjižnici Vukovar.
Lavoslav Ružička, hrvatski organski kemičar i nobelovac (Vukovar, 13. 09. 1887. – Mammern na Bodenskom jezeru, 26. 09. 1976.), jedan je od najvećih hrvatskih znanstvenika, završio je klasičnu gimnaziju u Osijeku, diplomirao kemiju na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu, Njemačka, gdje je pod voditeljstvom H. Staudingera, budućega dobitnika Nobelove nagrade za kemiju, doktorirao (1910.) i ostao raditi kao asistent. Kada je 1912. Staudinger postao profesor Savezne tehničke visoke škole (Eidgenössische Technische Hochschule, ETH) u Zürichu, s njim je u Zürich došao i Ružička, gdje je 1917. dobio švicarsko državljanstvo, 1918. postao privatni docent, a 1923. titularni profesor. God. 1925–26. radio je u Ženevi, a 1926–29. bio je profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu, Nizozemska, da bi 1929. postao profesor i predstojnik Laboratorija za organsku kemiju na ETH-u. Na povratak u Zürich privukle su ga mogućnosti koje je pružala švicarska kemijska, osobito farmaceutska industrija i industrija mirisa, s kojima je dugo godina uspješno surađivao. Ružička je dobio ponudu i za profesuru u Zagrebu, no otklonio ju je zbog nedostatnih sredstava za istraživački rad na Zagrebačkom sveučilištu.
Za svoja istraživanja polimetilena i viših terpena dobio je 1939. s njemačkim kemičarom A. F. J. Butenandtom Nobelovu nagradu za kemiju. Zbog ratnih prilika Ružička nije otišao na dodjelu Nobelove nagrade u Stockholm, nego mu je 16.01.1940. nagradu predao švedski veleposlanik na posebnoj svečanosti u ETH-u. Tim je povodom na poziv Hrvatskoga kemijskoga društva došao u Zagreb, gdje je 16. 03. 1940. održao predavanje pod naslovom 'Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona'. Tada je bio izabran za počasnoga člana JAZU i počasnoga doktora Sveučilišta u Zagrebu te za počasnoga člana Hrvatskoga kemijskoga društva, Hrvatskoga prirodoslovnoga društva i Hrvatskoga liječničkoga društva. Tijekom II. svjetskog rata Ružička je izgubio nekoliko vrijednih suradnika, ali je svoj laboratorij nastojao popuniti vrsnim mlađim kemičarima. Tako je, među ostalima, pozvao u Zürich i Vladimira Preloga, budućega hrvatskog nobelovca, koji je 1950. na ETH-u postao redoviti profesor, a 1957., nakon odlaska Ružičke u mirovinu, preuzeo predstojništvo Laboratorija za organsku kemiju. Ružička je bio i počasni član Matice hrvatske, a proglašen je i počasnim građaninom Vukovara. Bio je počasni doktor i većega broja svjetskih sveučilišta i član mnogih učenih društava i akademija. Osim kemijom, Ružička se intenzivno bavio i uzgojem cvijeća i alpskih biljaka; zanimao se za slikarstvo, posebno nizozemskih majstora XVII. st., a svoju je kolekciju umjetničkih slika poklonio Kunsthausu u Zürichu.
Ružička je često dolazio u Hrvatsku, gdje je nastojao utjecati na provođenje znanstvene politike. Dio ostavštine s osobnim dokumentima, medaljama i poveljom o dodjeli Nobelove nagrade pohranjen je u HAZU. U Vukovaru je 1965. na njegovoj rodnoj kući bila postavljena spomen-ploča, a 1977. u njoj je bio otvoren i spomen-muzej. Kuća je uništena 1991. u Domovinskom ratu, a na poticaj HAZU i uz pomoć Zaklade Kuća Ružička obnovljena je i dograđena, te na 120. obljetnicu Ružičkina rođenja predana na uporabu gradu Vukovaru. Ružički u čast kemičari, kemijski inženjeri i tehnolozi organiziraju od 1978. u Vukovaru redovite smotre znanstvene i stručne djelatnosti, u pravilu svake druge godine, pod naslovom Ružičkini dani.
