Domagoj Jurčić Sremac, rođen je 30. prosinca 1971. godine u mjestu Geelong u Australiji. S roditeljima se kao osmomjesečna beba vrača u Vukovar gdje je odrastao i stekao osnovnoškolsko obrazovanje tijekom kojega se po prvi put susreće sa likovnošću. U Osijeku je završio srednju veterinarsku školu  te upisao poljoprivredni fakultet. Prije fakulteta odlazi na odsluženje redovnog vojnog roka za vrijeme kojeg dolazi do rata na području Hrvatske. Napušta JNA i pristupa Zboru narodne garde, elitnoj 1. Brigadi „TIGROVI". Za vrijeme Domovinskog rata prolazi sva ratišta u Republici Hrvatskoj, a 2000. godine biva umirovljen u činu stožernog narednika. Jurčić je 60% hrvatski ratni vojni invalid. Rat i njegova događanja nisu zatomila obiteljski gen za umjetnost u Sremcu, nego naprotiv, na poticaj Boška Kurteša, poznatog ogulinskog ljubitelja umjetnosti i osobnog prijatelja, 1996. godine odbacuje crtkanje koje ga je cijelo vrijeme rane mladosti i rata pratilo, nabavlja prve suhe pastele, papir i počinje slikati. Ubrzo postavlja prvu samostalnu izložbu, a pozitivne kritike ga tjeraju da krene dalje. U svom radu obrađuje gradske vedute gradova koji su mu pružili dom u danima rata, a ponajviše svog Vukovara. Također su česti dunavski motivi, te neizostavne čiklje. U poslijednje vrijeme se sve češće okreće motivima Šokadije, ljudima i životinjama koje ga okružuju  te običajima uz koje je odrastao. Konstanta su i religijski motivi jer je svojim djetinjstvom i obiteljskim odgojem Sremac vezan uz rad franjevačkog samostana u Vukovaru.

Markova čežnja; suhi pastel 55×65

U dosadašnjem radu, Sremac je učesnik više kolonija od kojih izdvaja one u Paunovcu i Ernestinovu, te je više puta samostalno ili grupno izlagao, a slike su mu našle svoj dom širom svijeta. Iz svog dosadašnjeg rada naročito izdvaja radionice sa djecom u Pastoralnom centru sv. Bono koji se nalazi u sklopu franjevačkog samostana u Vukovaru. Član je HDLU Vinkovci i Udruge „Petar Smajić" u Ernestinovu.